Amerikanci su, čini se, nešto naučili od softverskih izazova kojima je od svojih ranih dana izložen F-35, pa su izradi aviona šeste generacije, poznatoga kao NGAD, pristupili drugačije
Američko ratno zrakoplovstvo i Mornarica razvijaju napredne borbene zrakoplove šeste generacije, poznate pod kraticom NGAD – Next Generation Air Dominance. Projekt je obavijen velom tajne, a s vremena na vrijeme američki ga dužnosnici spomenu kako, valjda, javnost ne bi zaboravila da taj napredni tehnološki program zaista postoji. Do sada smo o NGAD-u doznali tek nekoliko detalja, a najvažnijim se čini podatak da je prvi let demo primjerka obavljen 2020. godine, nakon samo godine dana razvoja.
Softver kao okosnica novog aviona
Još u početku isticalo se kako je ovdje riječ o obitelji letjelica koje su nastale na principu digitalnog inženjerstva, agilnog razvoja softvera i otvorene arhitekture, što omogućava kraće cikluse razvoja tehnologije i smanjuje rizik kroz brzu izradu i testiranje prototipa. Softver je, kako vidimo, u središtu razvoja nove generacije borbenih aviona, što i ne čudi ako znamo da je upravo taj dio sustava bio (i dalje jest) jedan od najproblematičnijih kod višenamjenskog borbenog zrakoplova za više rodova vojske, F-35.
Američki general Ratnog zrakoplovstva, CQ Brown, nedavno je potvrdio kako se razvoju NGAD-a prilazi potpuno drugačije, kad je riječ o softveru. Ideja im je, kaže, razdvojiti avioniku od softvera za kontrolu misije. Odvajanjem funkcija upravljanja samim zrakoplovom od softvera za upravljanje ostalim sustavima, naoružanjem, radarima, komunikacijskim sustavima i slično, postigla bi se dodatna fleksibilnost. Time bi se misija zrakoplova mogla nadograđivati u letu, bez utjecaja na upravljanje letjelicom – što, kaže Brown, kod F-16 na kojem je on letio, nije slučaj.
Odvajanje ovih sustava omogućava i nadogradnje softvera doslovno “u letu”, ali otvara i vrata širem spektru tehnologija koje bi se mogle, modularno, ugraditi u zrakoplove. Sustave avionike, kontrole misije ili naoružanja, tako bi mogli dobavljati različiti proizvođači, svi oni koji zadovolje funkcionalne i druge kriterije. To će, pak, potaknuti konkurenciju, čime bi Ratno zrakoplovstvo moglo dobiti bolji proizvod po nižoj cijeni.
NGAD bi, u bilo kojoj inačici, u upotrebu mogao biti pušten tek početkom 2030-ih godina. Ideja SAD-a je njime zamijeniti F-22 Raptore, F/A-18E/F Super Hornete i EA-18G Growlere, ako ne i više aktualnih modela borbenih aviona. Uz njega će dolaziti i mogućnosti (polu)autonomnog upravljanja, tj. određene bi zadaće od pilota mogli preuzimati računalni sustavi pogonjeni umjetnom inteligencijom. Široka lepeza zrakoplova linije NGAD trebala bi za početak biti podijeljena 40:60 između bespilotnih i pilotiranih zrakoplova. S vremenom bi se taj omjer promijenio u 60:40, u korist bespilotnih borbenih letjelica.
