U sunčano zimsko popodne lako je zamisliti kako se u Bosni može dobro živjeti. Kosi krovovi kuća na strmim padinama sarajevske doline izgledaju kao hrpe snijegom prekrivenih satova s kukavicom.
Djeca kližu na vanjskom klizalištu na jednom od objekata izgrađenih za Zimske olimpijske igre 1984. godine, počinje svoju reportažu Jeremy Bowen za BBC.
U strašnim ratnim godinama između 1992. i 1995., kada je Sarajevo bilo pod opsadom vojske bosanskih Srba, autor BBC-jeva teksta Jeremy Bowen spoznao je koliko loš, brutalan i kratak život može biti.
Bosna i Hercegovina doživjela je krvoproliće, okrutnost i patnju kakve u Europi niko nije iskusio od Drugog svjetskog rata.
Najgori pojedinačni zločin dogodio se u Srebrenici na istoku zemlje, gdje su vojnici bosanskih Srba ubili više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka tokom nekoliko dana u julu 1995. godine. Ratni čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić izdržavaju doživotne kazne zatvora za genocid i zločine protiv čovječnosti.
Možda je to trebao biti kraj. Rat je završio 1995. godine sporazumom sklopljenim u bazi američkog ratnog zrakoplovstva u Daytonu u Ohiju. To je prije zamrznulo sukob nego ga riješilo. Mirovne snage UN-a i Visoki predstavnik s ovlastima za donošenje zakona pobrinuli su se da se dogovor zaživi i svijet je krenuo dalje.
Problem je u tome što Bosna nije.
Dana 9. januara parada u Banjoj Luci, de facto srpskoj prijestolnici, usmjerila je u fokus na bosanske probleme. Paravojna policija marširala je ulicama u znak sjećanja na 30. godišnjicu proglašenja neovisnosti bosanskih Srba 1992. godine, dok se Jugoslavija raspadala, a Bosna se kretala prema sveopćem ratu.
Mimohodom je predsjedavao Milorad Dodik, kojeg su Amerikanci nakon rata dočekali kao “dašak svježeg zraka”, ali ga sada doživljavaju kao srpskog moćnika koji se ne ustručava buditi duhove prošlosti. Jedan od njegovih bliskih saveznika je mađarski premijer Viktor Orban. Dodik oponaša aspekte Orbanovog desnog nacionalizma.
Srpska parada pokazala je nestabilnost svojstvenu podijeljenoj osobnosti Bosne i Hercegovine. Daytonski sporazum podijelio je zemlju na dva entiteta, s određenim institucijama na nacionalnoj razini poput zajedničkog predsjedništva.
Uz neke prilagodbe, granica između dvaju entiteta prati crte bojišnice u trenutku kad su borbe prestale. Srpski entitet se zove Republika Srpska. Drugi entitet, Federaciju Bosne i Hercegovine, vode muslimanski Bošnjaci i Hrvati.
Odnosi koji nikad nisu bili jednostavni sad su postali kritični
Odnosi između dva entiteta nikada nisu bili jednostavni, ali su postali kritični prošlog jula kada je odlazeći Visoki predstavnik Valentin Inzko, Austrijanac s korijenima iz bivše Jugoslavije, zabranio poricanje genocida.
Činjenica da stranac može donositi zakone iritira mnoge Bosance, ali ta je mjera razbjesnila lidera bosanskih Srba. Pojačao je separatističku retoriku i prestao sarađivati s nacionalnim institucijama, čiji je dio kao srpski član predsjedničke trojke.
Sadašnji Visoki predstavnik Christian Schmidt, bivši njemački ministar, rekao je da je Bosnu zahvatila “najveća egzistencijalna kriza u poslijeratnom razdoblju”. Kazao je kako Dodikova prijetnja da će svoju naoružanu policiju pretvoriti u vojsku bosanskih Srba riskira mogućnost povratka u rat.
Britanski veleposlanik u Bosni, Matt Field, ponovio je osudu Dodikovih manevara, za koje je rekao da koriste govor mržnje i ignoriraju bosanske zakone kako bi uništili sigurnost i prosperitet.
U prvoj sedmici 2022. godine Sjedinjene Američke Države sankcionirale su Dodika zbog “destabilizirajućih koruptivnih aktivnosti i pokušaja demontaže Daytonskog mirovnog sporazuma”. Četiri dana kasnije Dodik je odgovorio svojim kritičarima marširajući sa svojim ljudima ulicama Banje Luke. Odbio je BBC-jeve zahtjeve za intervju.
“Ovo je jedini način da Dodik preživi”
Dodik ima kritičare u zemlji i inozemstvu. Jedan od najglasnijih u oporbi bosanskih Srba je Vojin Mijatović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije, koji ga optužuje za poticanje kriminala i korupcije.
“Ovo je jedini način da sakrije milione miliona koje je uzeo od kriminalnih korupcijskih aktivnosti u Bosni… Mislim da je to jedini način da preživi. Zato mislim da je spreman nešto učiniti”, rekao je Mijatović.
Poricanje genocida važno je pitanje u Bosni. Smaknuća u Srebrenici su iscrpno dokumentirana, ali mnogi Srbi smatraju da je optužba nepravedna. U Banjoj Luci ima vojnih invalida među bosanskim Srbima koji su izjavili lojalnost svom bivšem zapovjedniku, osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, te tvrdili da su i Srbi žrtve.
Dodikov politički saveznik, Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, predgrađa grada koji se nalazi unutar Republike Srpske, priznaje da su Srbi ubijali Bošnjake u Srebrenici, ali inzistira da to nije genocid.
“Kao suverena nacija, znamo što je genocid i imali smo ga u Drugom svjetskom ratu. Nijemci su počinili genocid nad našim narodom i to je potpuno drugačije od zločina u Srebrenici”, ističe Ćosić. Svi Bosanci su taoci prošlosti, ali nijedno mjesto u toj zemlji nije tako opterećeno strašnim krvoprolićem ’90-ih godina od same Srebrenice.
“Ne treba pregovarati s onima koji su počinili najgore zločine”
U bivšoj bazi UN-a, gdje nizozemske trupe nisu uspjele zaštititi bošnjačke civile 1995. godine, bivši gradonačelnik Ćamil Duraković priča o strahovima koje je izazvala sadašnja retorika.
“Kao da nakon Holokausta još uvijek postoje Treći Reich i Gestapo. Svi kažu ‘idemo pregovarati s njima’. Ne treba pregovarati s onima koji su počinili najgore zločine protiv čovječnosti u ovoj zemlji. Problem je što Srbi pokušavaju legalizirati ono što je stečeno ratnim zločinima”, ističe Duraković, piše BBC.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.