Edward P. Joseph, profesor američkog univerziteta Johns Hopkins u Vašingtonu i vanjskopolitički ekspert u intervjuu za Fokus.ba analizirao je dešavanja oko agresije Rusije u Ukrajini, zatim potencijalnu rusku prijetnju Bosni i Hercegovini te ujedinjeno djelovanja Zapada.
Joseph ima 12 godina iskustva u djelovanju na Zapadnom Balkanu, a tokom agresije na BiH bio je u našoj državi, te je, između ostalog, i sam bio svjedok opsade Sarajeva te primjerice pada Žepe, enklave koja je bila pod zaštitom UN-a.
Razgovarao: Amil DUČIĆ
Fokus.ba: Šesti je dan ruske agresije u Ukrajini. Šta se može reći o Putinovom cilju ove agresije i da li se čini da Rusija neće moći da realizuje šta je namjeravala?
Joseph: Prerano je izjaviti da Putin neće moći da ostvari svoje ciljeve u Ukrajini. Ono što možemo reći je da će postizanje cilja koštati više nego što je Putin očekivao. Očigledno je da su Putin i njegovi savjetnici pogrešno izračunali stvarnost današnje Ukrajine, uključujući i odlučnost stanovništva – na čelu sa Vladom, uključujući predsjednika Zelenskog i njegov tim – da se odupru. Moguće je da je Moskva povjerovala vlastitoj propagandi o prirodi Ukrajine, očekujući da će ona popustiti i da njeni lideri pobjegnu.
Ključno pitanje je koliko je Rusija spremna da bude brutalna. Rat bi mogao brzo preći u novu fazu brutalnosti, sa granatiranjem civila. Prije nego iko kaže da je ovo nezamislivo, sjetimo se opsade Sarajeva i svih granatiranja koje su građani izdržali tri i po godine. Ili se sjetite masovnog napada na Vukovar u Hrvatskoj, koji je gotovo sravnio grad. Ovo je takođe rađeno u evropskim zemljama u modernoj eri, aktivno se prenosilo na televiziji širom svijeta bez velike koristi. Znam naprimjer ovo: Bio sam u Sarajevu i u drugim gradovima u Bosni tokom većeg dijela rata, uključujući i Žepu u julu 1995.
Putin očigledno vlada Rusijom sa potpunom komandom i vjerovatno je potpuno uvjeren u potrebu osvajanja Ukrajine – bez obzira na cijenu. Putinov cilj je da Ukrajinu potčini Rusiji, odnosno da osigura da je u orbiti Rusije, a ne u orbiti Zapada.
Putin se plaši demokratske, zapadno orijentisane i uspješne Ukrajine — kao pretnje njegovoj vlastitoj vlasti u Rusiji. Zastrašujuće je što se čini da je i odlučan u postizanju ovog cilja i da nije u doticaju sa stvarnošću ili ne mari za nju. Stavljanje nuklearnog oružja u stanje visoke pripravnosti znak je ili nepromišljenog proračuna kockara ili iracionalnosti ekstremista.
Ono što je upečatljivo je način na koji je Rusija skoro u potpunosti izgubila javni narativ o ratu. Na Balkanu stalno ukazujemo na ‘sofisticirani’ hibridni rat Rusije, uz upotrebu Sputnjika i drugih medija koji podnose konfuziju i cinizam, narušavajući strategiju SAD i EU u regionu. U ovom slučaju Moskva je u tom pogledu potpuno podbacila. Ukrajina je dominirala prostorom informacionog ratovanja, zajedno sa SAD. Putin je totalno izolovan.
Fokus.ba: U kojoj mjeri je ruska prijetnja realna kada je u pitanju Bosna i Hercegovina? Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je da će NATO snage braniti svaki pedalj teritorije NATO-a i da će nastaviti da podržavaju druge zemlje u regionu kojima prijeti Rusija – uključujući Gruziju, Moldaviju i Bosnu i Hercegovinu (BiH ). Visoki predstavnik EU Josep Borrell je izjavio da je zabrinut da bi se kriza u Ukrajini mogla proširiti na zapadni Balkan. Dakle, EU i NATO su (konačno) svjesni ove činjenice?
Joseph: Da, čini se da su SAD, EU i NATO svjesni prijetnje stabilnosti na Balkanu, u ovom krajnje neizvjesnom periodu invazije na Ukrajinu. Posebno je važna Stoltenbergova izjava o pomoći NATO-a BiH, koja je došla od čelnika NATO alijanse.
googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1628534950941-0’); });
Istovremeno, vidimo uznemirujuće komentare nekih poslanika RS o potencijalnoj ruskoj umiješanosti u BiH u slučaju članstva zemlje u NATO-u. Bilo je jako dobro vidjeti izvještaj Ambasade SAD-a u kojem se odmah osporava ovakve izjava, uz napomenu da nijedna treća strana nema pravo glasa o članstvu BiH u NATO-u. Ima tu ironije. Mogu vam reći da sam se još 2008. godine sreo sa visokim čelnicima RS-a, uključujući i najistaknutiju ličnost iz RS-a, koji mi je rekao da je ulazak u NATO u interesu RS-a. Naravno, od tada se mnogo toga promijenilo.
Zaista, BiH je u krizi još od prije invazije na Ukrajinu. Opasne konfrontacije u 2021. godini vidjeli smo i na Kosovu i u Crnoj Gori.
Šire pitanje je kakvu strategiju SAD imaju da se pozabave ukupnim pogoršanjem stanja na Balkanu. Vidjeli smo dugogodišnju borbu zvaničnika SAD i EU da se izbore kako sa izbornim pitanjem između Hrvata i Bošnjaka, tako i sa prijetnjom koju Dodik predstavlja bosanskohercegovačkoj državi.
U našem nedavnom izveštaju Johns Hopkins SAIS-Wilson Centra „Od krize do konvergencije“, navodimo da je pravi izvor nestabilnosti u regionu u Srbiji.
Usredsređujemo se na odbacivanje zapadnog poretka u regionu od strane Beograda i antidemokratski put Vučićevog režima. Možemo videti pravo lice Vučićevog režima sa njegovim odbijanjem da jasno osudi brutalnu, ničim izazvanu invaziju na Ukrajinu i šire promovisanje ruske invazije u medijima. Medijska kampanja u ime Moskve oko Ukrajine je zaista zapanjujuća i zaista sramotna.
U izvještaju navodimo i da Vučićev režim koristi svoju polugu uticaja na pitanje Kosova. Ova poluga koju Beograd ima nad SAD-om i EU također je problem za Bosnu.
Naše rješenje je da se naruši uticaj Srbije unapređenjem pozicije Kosova u NATO-u i drugim međunarodnim organizacijama poput Interpola i Vijeća Evrope. Prvo sam pozvao NATO da uvede Kosovo u NATO-ovo ‘Partnerstvo za mir’ u članku prošlog juna u Foreign Policyu, neposredno prije NATO samita.
Erodiranjem uticaja Srbije na Kosovo, vraća se uticaj SAD i EU na Srbiju. Konačno, Srbija će biti smatrana odgovornom prema istim standardima kao i druge zemlje u regionu, uključujući i korupciju. Smatramo da je to put za kontrolu Dodika, i s tim povezanu destabilizaciju Bosne i Hercegovine kroz otvoreni dosluh sa Čovićem. Vjerujemo da će slabljenje srpske poluge otvoriti put za rješavanje kosovskog pitanja, ali i potrebnu reformu Dejtonskog sporazuma.
Fokus.ba: Šta bi po vašem mišljenju mogao biti ruski potez na destabilizaciji Bosne? Može li se uopšte isključiti ovakva agresija kakva je u Ukrajini?
Joseph: Očigledno je da se ne može isključiti pokušaj Moskve da izazove sukob na Balkanu – bilo u Bosni i Herecgovini ili na Kosovu. Ali Moskvi će trebati partner, uglavnom u Beogradu, a ne samo u Banjoj Luci, da to izvede. To bi predstavljalo značajne rizike za uključene aktere.
Kremlj je možda spreman da prihvati te rizike, ali nije jasno šta bi time dobio. Nije jasno ni šta bi tačno dobili lokalni akteri. Realnost je da Moskva Balkan ne vidi kao Ukrajinu, već više kao region koji osujeti zapadnu agendu i širi ruski uticaj.
Opet, ne možemo isključiti destabilizaciju Bosne kao dio sveopštih ruskih napora da podijele i zaokupe SAD, EU i NATO, te da promovišu solidarnost među srpskim politikama sa Rusijom. Kao što sam primjetio, aktivna propaganda protiv Ukrajine u Srbiji koju promoviše Vučićeva vlada je uznemirujuća.
Jedna od ključnih karakteristika svake takve napetosti ili vojnog manevrisanja bilo bi stvaranje izgovora. Svi odgovorni akteri u regionu, uključujući međunarodne aktere, moraju voditi računa i biti na oprezu. Ukratko, rizik od destabilizacije u Bosni mora se shvatiti ozbiljno, čak i pod njenim vlastitim uvjetima, nepovezano s Ukrajinom, ali ne preuveličavati.
Fokus.ba: Koliko ste bili iznenađeni vrlo ujedinjenim djelovanjem zapadnog svijeta prema Rusiji, nizom oštrih ekonomskih sankcija i zabrana usmjerenih na potpunu izolaciju Rusije, koje su de facto usmjerene na (izgleda) samouništenje Rusije?
Joseph: Prilično sam impresioniran zajedničkim odbojnošću širom Evrope zbog Putinove invazije na Ukrajinu – i širokom identifikacijom i podrškom ukrajinskog naroda i predsjednika Zelenskog i njegovog tima. Širina evropske reakcije je prilično jaka i značajna, i pacifičke zemljame poput Finske i Njemačke sada šalju smrtonosno oružje Ukrajini. Promjena u ponašanju Njemačke je posebno upečatljiva. Novi kancelar Olaf Scholz odstupio je od dugogodišnje njemačke politike, pokušavajući prekinuti ovisnost Njemačke o ruskom gasu i izgraditi njemačku vojnu moć. To su strateške promjene koje već predstavljaju značajan korak unazad za Putina.
Moramo vidjeti više ovakvih koraka u Evropi, uključujući i četiri zemlje NATO-a koje ne priznaju Kosovo. Ukrajinska kriza je idealna prilika za zemlje poput Španije, Slovačke i Rumunije da se odvoje od ovog arhaičnog stava o Kosovu. U našem izvještaju opisujemo uverljive korake koji se mogu preduzeti odmah, kao što je slanje španskih i slovačkih trupa nazad u KFOR. Ovo bi poslalo trenutni signal Beogradu o eroziji njegovog uticaja. U Beogradu postoji velika zabrinutost zbog stava ove četiri zemlje NATO-a o Kosovu. Vučić shvata da je cijela srpska strategija oko Kosova i oko ‘Srpskog sveta’ — efektivno završena, ako priznaju Grčka, Španija, Slovačka i Rumunija.
Ono što je najvažnije, Atina ima svoje strateške razloge, koje je naveo grčki ministar inostranih poslova Dendias, za priznavanje Kosova. Ako Atina i ostali krenu naprijed, to bi imalo dramatične, pozitivne efekte širom regiona, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Jednako važno, napredovanje unutar NATO-a na Kosovu bi poslalo moćnu poruku o jedinstvu Alijanse u Moskvu. Dodik bi odmah shvatio implikacije takvog poteza unutar NATO-a. Uostalom, on je više puta povezivao nezavisnost RS sa Kosovom. Kada Kosovo dobije put ka članstvu u NATO-u, ta vrsta kalkulacije, nezavisnost RS za priznanje Kosova, je završena. Što znači da mogućnost ponovnog pregovaranja o Daytonu postaje mogućnost.
Kretanje ka jedinstvu unutar NATO-a oko Kosova je najsnažnije sredstvo odvraćanja od svih ruskih planova za destabilizaciju regiona. Opet, ova strategija je navedena u našem izveštaju SAIS-Wilson centra, u koautorstvu sa stručnjacima iz Srbije, Kosova i samih zemalja koje nisu priznale.
Vijest Edward Joseph: Da bi izazvala sukobe u BiH Moskvi treba partner u Beogradu se prvi put pojavila na sljedećem linku: Fokus.ba.