Monsinjor Tomo Vukšić ustoličen je danas za novog vrhbosanskog nadbiskupa na misnom slavlju u sarajevskoj katedrali Srca Isusova.
On je naslijedio kardinala Vinka Puljića kojega je nakon 31 godine nadbiskupske službe papa Franjo umirovio u siječnju.
Nadbiskup Vukšić, u prigodnoj propovijedi koju je tom prilikom održao pod nazivom „Blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje“, navodi da je središte kršćanskoga života radost zbog Božije ljubavi prema ljudima i prema svim ostalim stvorenjima, saopćeno je iz KTA.
– Oličenje te ljubavi je Isus Krist, najizvrsniji izraz Božije blizine i svima uzor, primjer, učitelj i pravilo ljubavi prema svakom čovjeku. Stoga kao vjernici neprestano zahvaljujemo Gospodinu Bogu za blagoslov i sreću kad smo vjerni pravilu kršćanske ljubavi. A za sve to na osobit način zahvaljujemo svaki put kad se okupljamo na euharistiju i slušanje Riječi Božje, po kojima je Bog stalno prisutan. Po njima smo svaki put iznova u neposrednoj Božijoj blizini jer nama i radi nas opetovano dolazi u euharistiji te nama i radi nas opet i opet govori, poziva, tješi, opominje pa i kori. I ne umara se dolaziti i govoriti jer Božija je želja da se svi ljudi uzajamno poštuju i vole te da se svi koji su se udaljili ili krenuli zlom stranputicom na pravi put vrate. Stoga je u tom smislu vrlo prikladno u ovo Korizmeno vrijeme ponoviti Božiju poruku, napisanu još u Starom Zavjetu – da svaki čovjek, pristajanjem uz Božija pravila i vršenjem zakona ljubavi, svoju vječnu sreću počinje graditi već u ovom životu. Božija je, dakle, želja da čovjek živi zauvijek jer Gospodinu nije čak ni „do smrti bezbožnikove nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi“ – kazao je novoimenovani nadbiskup.
Ističući da je Isus utjelovljena ljubav Božija, neumorna i beskrajno strpljiva upravo zato što je Božija, te navodeći pisanje apostola Pavla zajednici kršćana u Korintu – da je ljubav velikodušna, dobrostiva, bez zavisti, hvalisanja, nepristojnosti, razdražljivosti i zlopamćenja, nadbiskup Vukšić je između ostalog naveo da je želja Njegova vratiti vid moralnim slijepcima te osobita želja da progledaju oni koje je zahvatila takva sljepoća duha da više ni ne vide koliko su se svojim ponašanjem, razmišljanjem i izborima udaljili od zakona kršćanske ljubavi, od poštivanja tuđega života, dostojanstva i dobroga glasa.
– U ovom svijetu, nažalost, mnogo je potlačenih, a samim time nije mali broj ni njihovih tlačitelja. Razni su oblici nasilja nad čovjekom: strašni ratovi i drugi oblici sličnoga nasilja, prijetnje oružjem, širenje straha, trgovina ljudima, uskraćivanje zaslužene plaće, nijekanje radničkih prava, raširena korupcija, različiti oblici nepotizma i još mnogi drugi načini. Pri tomu uvijek postoje progonitelji i progonjeni. Svi progonjeni su na neki način sužnjevi svojih progonitelja, što je sramotno, a njihovi progonitelji su uvijek teški zarobljenici svojih mana, vlastite moralne sljepoće i svojih loših sklonosti. Tako i jedni i drugi, iako na različite načine, žive u sužanjstvu i trebaju pomoć. Odnosno, Isus želi da se svi, koji su sužnjevi svojih slabosti, oslobode svojih mana i da prestanu činiti nasilje nad Božijim stvorenjima te da tako svi potlačeni izađu na slobodu – riječi su nadbiskupa Vukšića.
Navještaj i svjedočenje stvarnoga i moralnog oslobođenja čovjeka osnovno je poslanje također svakoga poslanika i svjedoka Božijega. Među njima, dodaje Vukšić, to se na prvom mjestu odnosi na biskupe, nasljednike apostola. No to je poslanje također svakoga kršćanskog vjernika ali, u skladu s prirodnim zakonom i osnovnim pravilima zdrave etike, jednako i poslanje svakoga čovjeka.
Prema propovijedi novog vrhbosanskog nadbiskupa, dok razmišljamo kako rasti u ljubavi, kako svjedočiti dobrotu i kako nasljedovati Isusa Krista u različitosti služba i sposobnosti, vrlo je draga istina da ko god doprinosi zaista onoliko koliko može, taj daje svoj maksimum.
– A najviše što se može darovati jest dati sebe kao sredstvo dobrote. To je za Isusa dosta. I zato je svaki naš doprinos u dobroti dokaz Božije prisutnosti među ljudima i djelo je za porast Božijega kraljevstva na zemlji. Svaki čovjek, a osobito svaki kršćanin, pozvan je upravo to biti: učiniti sebe sredstvom ljubavi i sloge – rekao je između ostalog novoustoličeni vrhbosanski nadbiskup Vukšić.
Dosadašnji nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, predao je Vukšiću nadbiskupski štap kao znak pastirske službe.
Puljić je kazao da je njega 1991. godine, nakon što je ustoličena “krhka demokracija”, imenovao na tu dužnost sveti Papa Ivan Pavao II.
Podsjetio je na ratna dešavanja koja su uslijedila potom u Bosni i Hercegovini, kada su zaustavljene mnoge pastoralne inicijative te nastali pustoš i progoni poput onih što se deešavaju i danas, u Ukrajini.
Po uspostavljanju mira 1995., dodao je Puljić, politika je nastojala nametnuti stare ciljeve novim sredstvima zbog čega se mnogi prognani nisu ni vratili prijeratnim kućama i pored napora svećenika i Crkve.
– Imamo previše političara a malo državnika – riječi su Vinka Puljića koji je pozvao nasljednika Vukšića na daljnji rad za opće dobro.