[ad_1]
Iznoseći završnu riječ, Odbrana Dragana Vikića zatražila je oslobađajuću presudu u predmetu u kojem je Državno tužilaštvo podiglo optužnicu za zločin počinjen u sarajevskom Velikom parku 22. aprila 1992. godine, kada je ubijeno osam ratnih zarobljenika.
googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘fokus_ba__article_break’); });
Zajedno s Vikićem, za ubistvo osam pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) optuženi su Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju. Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.
Na početku iznošenja završne riječi, advokatica Adna Dobojlić je kazala da je nepravda najgora emocija koju su osjetili oštećeni u ovom predmetu, jer su, prema njenim riječima, uvjeravani u neistine te su im dostavljane informacije i akti da su njihovi članovi porodica živi.
googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘fokus_ba__article_break_1’); });
Kako je rekla, sada je na potezu Tužilaštvo BiH, koje bi trebalo da provede istragu i sasluša svjedoke koji nisu saslušani ni 25 godina kasnije.
“Saslušanjem nerelevantnih svjedoka i dokazima neistinitog sadržaja, postavlja se pitanje zašto niko nije analizirao dokaze u potpunosti”, kazala je ona, dodavši da je samo iz čitanja iskaza svjedoka iz istrage bilo jasno kako se oni ne podudaraju, da su kontradiktorni, dok su iskazi koje je uzimao tužilac Philip Alcock uzeti pod prijetnjom.
Ona je postavila pitanja kako je moguće da Tužilaštvo nije saslušalo svjedoke događaja i kako je moguće da je to Odbrana učinila kako bi se došlo do istine. Prema njenim riječima, Tužilaštvo se nije potrudilo da dođe do relevantnih svjedoka te se odlučilo da optuži Vikića.
googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1628534429470-0’); });
Govoreći o Vikićevom svjedočenju, Dobojlić je rekla da su njegovi iskazi potpuno isti i da Tužilaštvo nije imalo pitanja, kazavši da nema odstupanja u njegovim izjavama.
Rekla je da je Odbrani uskraćen uvid u određene dokaze te im nije dostavljana dokumentacija o osobama protiv kojih je obustavljena istraga i da je Tužilaštvo javno u sudnici kazalo da neće davati materijalnu dokumentaciju.
“Tužilaštvo nije dalo odgovore zašto se pucalo na stanovništvo na Dobrinji i ko je odgovoran za to, te šta je sa djelovanjem transportera za kojeg su svjedoci rekli da je pucao na stanovništvo, kao i to da je pogođena djevojčica. Ko ih je zarobio, ko je izdao naredbu da se ti ljude vode u Policijsku stanicu (PS) Novi Grad, ko ih je legitimisao. Ti ljudi su preuzeti tu i odgovornost je na onom ko je to uradio. Tužilaštvo je obustavilo tu istragu”, kazala je Dobojlić.
googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1628534950941-0’); });
Navela je da nema odgovora ko je zarobljenike uputio u Dom policije te ko je znao za dovođenje i ubistvo, kao i ko je prikrio dokaze i činjenice.
“Kako je moguće podići optužnicu ne navodeći pravi zakonski naziv jedinice i kako je moguće da je potvrđena. Optužena je nepostojeća specijalna jedinica, kako je navedeno u optužnici, i ako postoji, ona nije pod komandom Vikića, već je pod komandom države”, dodala je advokatica.
Rekla je da je u predmet uloženo niz nezakonitih dokaza i da su saslušani svjedoci koji nisu govorili istinu. Osvrćući se na završnu riječ Optužbe, Dobojlić je navela da nisu dokazali svoju tezu i da su se svjedoci citirali u segmetima koji njima odgovaraju. Kako je kazala, Tužilaštvo ne zna razliku između evidentiranja i legitimisanja.
“Nisu legitimisani jer ih Dom policije nije primio. Njih je legitimisala PU Novi Grad (…) Nevjerovatno je da Tužilaštvo ne utvrđuje način prebacivanja zarobljenika iz PU u Dom policije”, dodala je ona.
Istakla je da Odbrani nije jasno od čega da se brani jer je VRS oformljena 20 dana nakon događaja, a optužnica navodi da su zarobljenici pripadnici te formacije. Postavila je pitanja kako je moguće zarobiti pripadnike neke formacije koja je formirana tek kasnije. Prigovorila je također i na primjenu krivičnog zakona.
“Ne postoji odgovornost nadređenog bez jasno opisanog osnovnog djela. Tužilac nije dokazao nijedan od elemenata da bi mu se sudilo kao nadređenoj osobi (…) Tužilaštvo je moralo dokazati efektivnu kontrolu nadređenog. Gdje nema efektivne kontrole, nema ni odgovornosti”, naglasila je Dobojlić.
Iz dokaza se, prema njenim riječima, ne može provesti zaključak da je Vikić znao ili mogao znati šta će se desiti sa zarobljenicima i da nijedna rečenica tokom pet godina sudskog postupka ne potvrđuje navode optužnice. Nijedan dokaz, dodala je, ne pokazuje da je Vikić naredio uklanjanje tijela i nijedan svjedok nije potvrdio da je on izdao naredbu.
Kako je rekla, Vikić nije znao da njemu vode zarobljenike i nije imao nadležnost da ih zadrži, a o svemu je obavijestio svog pretpostavljenog.
Dobojlić je od Sudskog vijeća zatražila da se Vikić oslobodi krivice.
Završna riječ Odbrane drugooptuženog zakazana je za 25. februar.
Vijest Zatražena oslobađajuća presuda za Dragana Vikića se prvi put pojavila na sljedećem linku: Fokus.ba.
[ad_2]
Fokus