Zvonko Milas je dobro poznato lice u BiH ali i diljem svijeta. Posebice je rado viđen gost u Središnjoj Bosni. Veze sa Središnjom Bosnom vuče još od Domivnskog rata. Danas je tu gotovo na svakodevnoj bazi – bilo kroz posjete, suradnju, projekte. Razgovarali smo s njim tijekom njegovog jučerašnjeg posjeta. Ovaj put došao je kao nositelj liste HDZ-a u XI. izbornoj jedinici.
Razgovarao: Ivica Džambas
Centralna: Gospodine Milas, kako biste opisali svoj politički program i prioritete kao nositelj 11. izborne jedinice?
– Naši dosadašnji rezultati su najbolja slika našeg programa. Mogu reći da ćemo nastaviti sve ono dobro što smo radili te da ćemo dodatno jačati sve one programe koji doprinose učvršćivanju naših veza, suradnje, partnerskog djelovanja na dobrobit Hrvatske ali i naših sunarodnjaka diljem svijeta. Kad govorimo o Hrvatima izvan Hrvatske govorimo o Hrvatima u Bosni i Hercegovini s kojima ćemo nastaviti raditi na europskom putu BiH, a to znači i zagovaranje tog puta kao rješenja koje BiH nosi sigurnost, prosperitet a Hrvatima jamči ravnopravnost i konstitutivnost. Naravno, paralelno ćemo nastaviti unapređivati sustav potpora kojima omogućujemo stvaranje uvjeta održivog ostanka – od boljeg zdravstva, školstva,infrastrukture.
Ulagat ćemo i nadalje u mlade ljude. Cilj nam je da svaki student u BiH ostvari pravo na stipendiju. Podupirat ćemo poljoprivrednike i sve one koji žele ostati u ovoj prelijepoj zemlji, trudeći se, svojim radom osigurati bolje danas i bolje sutra za sebe i svoje obitelji.
Hrvate izvan Hrvatske čine i pripadnici hrvatske nacionalne manjine koja živi u 12 europskih država. Tu nam je prioritet jačanje njihovog statusa i pomoć u ostarivanju manjinskih prava. U 11. izboroj jedinici je i cijelo hrvatsko iseljeništvo u Europi i prekooceanskim zemljama a tu smo primarno orijentirani na jačanje veza i na poticanje njihova povratka u domovinu. Koliko god je svaka kategorija Hrvata izvan Hrvatske specifična, ono što smo jasno djelima pokazali je da inzistiramo na zajednišvu i nedjeljivosti hrvatskog naroda, onako kako je utvrđeno prilikom samog osnivanja HDZ-a početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Nastavit ćemo inzistirati i na stvaranju parnerskog odnosa, utemeljenog na povjerenju koje je prokušano i koje se bazira na otvorenoj, dvosmjernoj komunikaciji.
Centralna: Kampanja je počela. Obilazite sve dijelove BiH. Kakva su Vam očekivanja od ovih parlamentarnih izbora?
– Očekujem pobjedu HDZ-a. Rezultati sve govore. Mislim da smo kao narod premudri da bismo nasjeli na prozirne pokušaje pojedinaca koji su već dokazali da nemaju ni znanja, ni mudrosti, a ni međunarodnog utjecaja nositi se s izazovima današnjice. Hrvatska je krajem 2015. bila, mogu reći, jedna depresivna država. Danas to više nije. Puno govori čijenica da je 2020. HDZ premoćno pobijedio. U jeku krize izazvane pandemijom covid -19, nakon razornog potresa u Zagrebu – hrvatski narod je znao da HDZ jedini može upravljati u specifičnim okolnostima, donijeti teške i mudre odluke, spasiti radna mjesta i turističku sezonu, međunarodno se dodatno pozicionirati kroz ulazak u Schengen i Eurozonu. Iza nas stoje rezultati, koji nisu vidljivi samo u RH. Vidljivi su i u BiH. Naš Ured je u BiH minimalno jednom tjedno. Kao što vaši čitatelji dobro znaju, nama činjenica da je kampanja ne znači puno. Stalno smo na terenu, s našim ljudima. Slušamo, razgovaramo, tražimo zajednička rješenja za sve izazove, kojih je nažalost, u posljednje vrijeme bilo dosta. Otkako sam preuzeo dužnost u Uredu, nisam nikada, izuzev u pandemiji, uspio biti tjedan dana u Zagrebu.
Centralna: Osam ste godina na čelu Središjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, svjesni ste izazova pred Hrvatima u Bosni i Hercegovini, naročito u Srednjoj Bosni. Koja je Vaša vizija budućnosti, rješenja?
– Jednostavnih rješenja nema. Tko to govori obmanjuje javnost. Za sebe kažem da sam nepopravljivi optimist. Svoj optimizam baziram na tri stvari: rad, rad i rad. Čovjek sam koji uvijek daje najbolje od sebe u okolnostima u kojima jesam. Tako su me moji roditelji učili, tako živim cijeli život. Kao što je zasigurno poznato, rođen sam u Vukovaru, ali su mi roditelji iz Tihaljine. Vukovar je prošao tragediju u Domoviskom ratu, bio sam jedan od zapovjednika njegove obrane. Dobro mi je poznato što su sve prošli Hrvati Središnje Bosne. Svjestan sam što znači otići iz rodnog grada, što znači pokopati prijatelje, kumove, svjestan sam što nosi povratak, a što daljnja borba. Divim se našim ljudima ovdje. Divim se njihovoj hrabrosti, ljubavi koju nose prema svojoj zemlji, želji da očuvaju svoj identitet i sve ono što su im djedovi i roditelji, živeći stoljećima na ovom prostoru, ostavili u naslijeđe. Mi Hrvati imamo taj nacionalni inat koji, kad je popraćen mudrošću i strpljenjem, dovodi do neslućenih pobjeda.
Prva lekcija koju smo devedesetih mi u Vukovaru, a kasnije u cijeloj Hrvatskoj svladali, je snaga zajedništva. Pazite, nismo imali državu gotovo tisućljeće, ali smo zadržali zajedništvo, svijest o tome da smo Hrvati, iako su tu svijest nasilnim i nenasilnim politikama stoljećima pokušali zatirati. Tu je ključnu ulogu imala Katolička Crkva. I zato je ona i danas dio rješenja, budući da je vjera jedna od temeljnih dijelova hrvatskog identiteta, gdjegod da pođemo u svijetu po tome smo danas prepoznati.
Uz zajednišvo, mislim da svi Hrvati u Bosni i Hercegovini, pa tako i u Središnjoj Bosni, trebaju biti optimistični zbog približavanja BiH članstvu u Europskoj uniji. I u Hrvatskoj su postojali skeptični glasovi prije, pa i nakon ulaska u EU, koji su pokušali obezvrijediti snagu koju donosi članstvo u EU. Mislim da su tek nakon Pelješkog mosta prestali s tom retorikom. Vizija je da dvije domovine hrvatskog naroda budu članice Europske unije, Hrvatska i Bosna i Hercegovina u europskoj obitelji i da pod jednim krovom zajedno gradimo budućnost. Zaključno, puno je posla pred nama, neće biti uvijek lako no vjerujem da sve te izazove koji nas čekaju možemo prevladati radom, trudom i naravno – našim zajedištvom, po čemu nas prepoznaju diljem svijeta. I zbog čega nam se dive puno veći narodi.
Centralna: Kao vukovarski branitelj razumijete sudbinu Srednje Bosne. Kako možete Vaše vukovarsko iskustvo implementirati na ovaj prostor?
– Svaka tragedija je bolna na svoj osobit način, pa nema govora o preslikavanju rješenja. Međutim, ono što je sigurno učinilo Vukovar ponovno živim jesu djeca, mladi koji vraćaju duh mog Vukovara u taj grad. Istovremeno u te mlade ugrađujemo svijest o žrtvi koju je Vukovar podnio, koju su njihovi roditelji, susjedi, bližnji podnijeli. Najčešće oni najzaslužniji i najhrabriji najmanje govore o sebi. Tada to mora društvo, država. Na taj način Vukovar i dalje živi, sa jednim bolnim sjećanjem na žrtvu koju je podnio, ali zato svakim danom tu bol pretvaramo u ponos i snagu za sve što ove mlade generacije čeka. Zato i u BiH inzistiramo na školama, igralištima, vrtićima, na obrazovanju i stvaranju prilika za mlade, naročito za mlade obitelji. Zato jačamo program stipendiranja studenata – danas dijelimo 1500 stipednija godišnje. Nekada je to bilo 200. Vjerujem da ćemo od sljedeće godine doći i do 2000 stipendija studentima iz BiH, a konačni cilj nam je, kako sam već rekao, da svaki mladi čovjek, koji studira u BiH, ostvari pravo na stipendiju. Ali istovremeno inzistiramo i na kulturi, naročito na kulturi sjećanja na hrvatske žrtve te podržavamo brojne projekte diljem BiH kojima se hrvatske žrtve i stradanja u BiH primjereno obilježavaju, da se istražuju zločini koji su počinjeni nad Hrvatima u ovoj zemlji. Želimo da ti mladi znaju da su sinovi jednog ponosnog i hrabrog naroda. Od prošle godine, preko Ministarstva hrvatskih branitelja omogućili smo da učenici završnih razreda osnovnih škola, koji nastavu pohađaju po hrvatskom planu i programu u BiH, idu u Vukovar. Da na licu mjesta vide i osjete koliko je žrtve, ali i hrabrosti trebalo da bi danas moglo uživati u blagodatima slobode. Imamo razloga biti ponosni. Njegujemo taj ponos. Po tome smo, iako brojčano mali, veliki narod. I kao takve nas vide drugi.
Centralna: Hrvati u BiH iznimno su vezani na Hrvatsku, a pogotovo Hrvati Srednje Bosne, u kojoj ste rado viđen gost, a i sami volie naš kraj. Kažite nam nešto o kapitalnim projektima koje Hrvatska podržava u Središnoj Bosni te hoće li ta ulagaanja i dalje bit na snazi?
– Hrvatska bolnica dr.fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, Katolički školski centar Petar Barbarić Travnik i izgradnja dječjeg vrtića, škole i športske dvorane u Fojnici – tri su projekta koja su prepoznati kao projekti od strateškog značaja za Hrvate Središnje Bosne. Vi koji živite ovdje – najbolje znate što svaki od ovih projekata znači i predstavlja. Katolički školski centar fra Petar Barbarić simbol je naše vjere u mlade koji zaslužuju najbolje moguće uvjete u ostvarivanju svojih punih potencijala. Ustanova je to koja ima tradiciju vrhunskog obrazovanja. Također, hrvatska bolnica u Novoj Biloj, dar Republike Hrvatske Hrvatima Lašvanske doline. Gradnjom sedme i osme lamele nastavljamo proces, započet u vrijeme rata, kada je solidarnost i zajedništvo hrvatskog naroda bila na svom vrhuncu. Pokojni predsjednik Franjo Tuđman je započeo, a Vlada Andreja Plenkovića će dovršiti!
Mislim da sam time odgovorio na Vaše pitanje o tome hoće li i dalje biti ulaganja i koliko nam je važno njegovati vrijednosti zajedništva i solidarnosti koje su utkane u temelje naše državnotvornosti i u bit onog što mi kao narod jesmo.
Centralna: Hrvati Središnje Bosne prošli su svoj križni put. Može li se Osmica u Vitezu, Križančevo selo, kao i mnoga druga ratna mjesta stradanja Hrvata staviti u poseban kalendar Hrvatske, gdje će u naše krajeve dolaziti Hrvati iz cijelog svijeta, da odaju počast i upoznaju se s našom poviješću?
– Kao netko tko je proživio i preživio vukovarsku kalvariju, iznimno pošujem žrtvu koju su podnijeli Hrvati u Središnjoj Bosni. Njegovati kulturu sjećanja je jako važno. Važno je zbog same istine, važno je zbog žrtava, važno je i zbog naše djece i mladih. Ako to ne činimo snosmo rizik da generacije koje dolaze iza nas neće moći niti znati cijeniti ni zemlju, ni ljude. Zato smo kroz aktivnosti Ureda posebno poticali sve znanstveno istraživačke, kulturne i umjetničke projekte preko kojih se javnost može upoznati s onim što se događalo ovdje, želimo da ostane zapisano, snimljeno, opjevano. I najvažnije, da prenesemo te informacije, a s njima i povezane emocije, na mlade koji ostaju iza nas.
Nažalost, Središnja Bosna je prostor koji je najviše stradao u ratu. Što su sve naši ljudi proživjeli ovdje – oni najbolje znaju. No raduje činjenica da mladi ljudi, poput Glorie Lujanović ili pak ekipe iz HNK Mostar, tu povijest oduzimaju od zaborava pišući o tome, radeći kazališne predstave ili dokumentarne filmove. Mi ćemo i nadalje podržavati sve što doprinosi i otkrivanju istine, ali i čuvanju i njegovanju kulture sjećanja.
Centralna: Ekonomski aspekt života često je ključni faktor mladima koji donose odluku gdje će živjeti. Hrvatska ima turizam, što ima BiH?
– Ima isto što i Hrvatska. I hrvatsko iskustvo. Nikad se ne drže sva jaja u jednoj košari, tako ni hrvatska Vlada ne želi da turizam samo gura Hrvatsku naprijed. Tako ni u košari turizma ne želimo biti ovisni samo o ljetnom turizmu i paralelo razvijamo ostale oblike turizma, od kojih je najbrže rastući ruralni turizam. Uz nevjerojatan potencijal ruralnog turizma, Bosna i Hercegovina ima i vjerski turizam, ali primarno BiH ima prirodne resurse i potencijale na kojima joj mnogi mogu zavidjeti. Tu je uloga fondova Europske unije važna. Oni su sjajan pokretač. Na tome ćemo posebnice raditi u razdoblju pred nama. I sada podupiremo poljoprivrednike, jer znamo koliko je poljoprivreda važna i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ma cijeloj Europi. Ali najvažniji resurs Bosne i Hercegovine, najvrjednije što ima – ima pametne, hrabre, vrijedne i uporne ljude. Samo treba kombinirati hrvatski inat, mudrost, strpljivost i rad. Puno puno rada. Sve će doći na svoje. Ovo govorim s iskustvom Vukovara, kao sudionik i svjedok svega što je RH uspjela u posljednjih 30 godina.
Centralna: Kako zaustaviti odlazak obrazovanih ljudi iz Središnje Bosne. Može li i treba li Medicinski fakulteti u Zagrebu i Spliu imati zagarantiranu kvotu upisanih studenata za mlade i buduće liječike iz Županije Središnja Bosna, kako bi potakli mlade liječnike na ostanak?
– Sudeći po hrvatskom iskustvu, neće ih studij u Zagrebu ili Splitu motivirati na ostanak u Središnoj Bosni išta više od studija u Mostaru. Za ostanak će ih motivirati kvalitena rješenja stambenog pitanja, kvalitetni vrtići i škole za njihovu djecu, kvalitetno opremljen dom zdravlja i bolica u kojoj mogu dobiti vrhunsku specijalizaciju.
Takva rješenja zahtijevaju suradnju lokalne i županijske vlasti koja želi mlade liječnike zadržati u svojim sredinama. Mi smo povećali broj naših stipendija sa 200, koliko je nekad bilo, na 1500 stipendija. Povećali smo i iznos stipendija. Ulažemo u Sveučilište u Mostaru kako bi mladima pružili sve ono što europska svečilišta imaju – da imaju i oni studirajući u svojoj domovini. Takvu praksu nastavit ćemo i dalje, uz snažniji doprinos svemu onome što mladi vide i traže kao mogućnost unapređivanja sustava i kvalitete života ovdje.
Centralna: Brojni Hrvati iz Bosne i Hercegovine žive diljem svijeta. Kakva je situacija u hrvatskom iseljeništvu?
– Hrvatsko iseljeništvo je specifično jer ga čine pripadnici hrvatskog naroda iz Boke Kotorske, BiH, cijele Hrvatske… Neki su otišli prije 150 godina, neki prije deset. Tešo je dati općenitu ocjenu s obzirom na generacijske, geografske, jezične razlike.
Ako pričamo o Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi, na koju najčešće mislimo, mislim da među mladima postoje neki trendovi koji nama ovdje idu jako u prilog. Mlađe generacije sve su svjesniji važnosti kvalitete nad kvantitetom. Jednostavnost je postala luksuz. Prirodno košta najviše. Prezasićeni su stresom života u ogromnim gradovima, zasićeni od umjetnoga, zasićeni od betona, zasićeni od velikih sustava, zasićeni od nedostatka vremena za obitelj, za sebe. I tu se javlja i Hrvatska i Bosna i Hercegovina u kojoj imaju neku zemlju, neku kuću, neku rodbinu. U kojima se osjećaju sigurno. I sve češće nam dolaze upiti o povratku. Naš Mate Omazić, jedan od kandidata na listi HDZ-a u XI. izbornoj jedinici je primjer toga – on je došao iz Zagreba u Livno uzgajati goveda i s tim je zamijenio menadžersku poziciju u multinacionalnoj korporaciji. Danas živi za to da i drugima otvori tu perspektivu. Vjerujem da ova generacija mladih ima velike želje i ambicije koji se na Zapadu očituje u jednostavnosti, a te želje više države Zapada ne mogu ispuniti. Odnosno, na Zapadu je potrebno puno više i puno duže raditi da bi se postigla kvaliteta života koja ovdje dolazi sama po sebi. Što više vrijeme prolazi, sve sam uvjereniji da će i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu mlade generacije iz hrvatskog iseljeništva prepoznavati kao mjesto svog profesionalnog i obiteljskog ostvarenja. Zato želim BiH što prije u EU, jer je to svojevrsna garancija stabilnosti. Zato nastavljamo graditi veze s hrvatskim iseljeništvom. Želimo da uvijek znaju gdje im je domovina. Taj povratak iz iseljeništva će se intenzivirati što više zajedno budemo radili u smjeru kojim smo krenuli prije osam godina.
Centralna: Vlada Republike Hrvatske ulaže u projekte od strateškog značaja za Hrvate izvan Hrvatske. Kako se određuje taj strateški značaj?
– Da, prije svega to se čini na temelju odluke međuresornog povjerenstva. Prijedlog odredbenog projekta koji ima široki značaj za primjerice Hrvate u BiH se razmotri i ukoliko je njegova opravdanost, potrebnost i značaj za Hrvate u Bosni i Hecegovini šireg opsega – Vlada ga proglasuje projektom od strateškog značaja za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Međutim, sve projekte, pa tako i projekte od strateškog značaja, provodimo u partnerstvu s Hrvatima izvan Hrvatske. Vi ste temelj i cilj svakog tog projekta. Vaša treba biti i inicijativa i provedba i odgovornost za provedbu. To je svima izuzetno važno iskustvo jer tako gradimo odnose i gradimo povjerenje. Tragovi takve naše suradnje se vide od Posavine do Neuma, diljem Bosne i Hercegovine i vjerujem da je to najbolji način demonstriranja hrvatskog zajedništva za vrijeme doje dolazi.
Centralna: Rođeni ste u Vukovaru, korijeni su Vam iz Hercegovine, živite u Zagrebu. Gospodine Milas, gdje ste „doma“?
– Dobro pitanje. Pazite, da ste me pitali 1991. rekao bi jednoznačno – Vukovar. Prije 1991. nisam htio ni čuti za mogućnost života negdje drugdje. I onda sam ostao bez tog svog doma, cijela ulica, cijeli grad je smrvljen do temelja. 1997. kad sam prvi put ušao u Vukovar nakon studenog 1991. nisam prepoznao svoju rodnu kuću. Tako da sam bio i bez doma, srećom jako kratko jer nas je Zagreb primio otvorenih ruku. Ali danas, danas sam doma i u Tihaljini, nešto čovjeka ipak vuče korijenima, danas sam doma u Vukovaru, gdje mi je majka i gdje mi je otac sahranjen, i u Zagreb, gdje su moje unuke koje su mi najveća radost. Iz perspektive zime 1991. da mi je neko rekao da ću se jednako osjećati i u Vukovaru, i u Zagrebu i u Tihaljini – ne bih vjerovao.
Centralna: Možemo li Vas očekivati kao ministra u novoj Vladi ili ćete ostati u SDUHIRH-u?
– Jedino što je sigurno je da nastavljam i dalje raditi, surađivati s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Veze koje imamo su neraskidive. Nije važno je li se ta suradnja provodi kroz ministarstvo ili ured. Vjerujem da administrativni okvir koji imamo nudi brojne mogućnosti za jačanje svega onog o čemu sam govorio. Složit ćete se da je osam posljednjih godina to i pokazalo. Ne mislim da bismo imali bolju suradnju i veći broj ostvarenih projekata da smo se zvali ministarstvo, a ne ured. S druge strane, vjerujem da moramo postgnutu suradnju širiti i produbljivati, a to zahtijeva veće kapacitete, i s naše i s vaše strane. No, kao što sam već rekao – ključ za uspjeh ili neuspjeh bilo kojeg projekta su ljudi. Imati motivirane ljude, ljude koji vole svoj posao i koji daju najbolje od sebe, koji su usmjereni na cilj i pronalaske rješenja. Ako imate takve ljude i takav sustav, onda je manje važno kako se zove čelni čovjek – državni tajnik ili ministar, kazao je na kraju razgovora gdin Zvonko Milas.
Ivica Džambas/Centralna.ba