OD POČETKA invazije Rusije na Ukrajinu, a osobito posljednjih dana, kritike na račun uloge Njemačke u vezi s tim ratom postaju sve glasnije.
Njemačkoj i njezinim bivšim i sadašnjim čelnicima zamjera se mnogo toga, prije svega to što su njegovali prijateljske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, što nisu reagirali na upozorenja koja već desetljećima pokazuju da je on opasan te što su, unatoč takvim signalima, dozvolili da Njemačka ostane snažno ovisna o ruskim izvorima energije, ponajprije plinu. Naime, Njemačka je prije početka rata iz Rusije uvozila čak 55 posto potrebnih količina plina, oko 50 posto ugljena i 34 posto nafte.
Ozbiljne kritike Njemačkoj
Kritike na račun Njemačke pljušte odasvud, od Ukrajine do SAD-a, pa čak i iz same Njemačke. Primjerice, Markus Soeder, premijer bogate savezne države Bavarske, kritizirao je središnju vladu da se u svojoj energetskoj politici užurbanog zatvaranja nuklearki do kraja 2022. i fokusiranja isključivo na prijelaz na sunce i vjetar vodila ideologijom.
“Trebamo pet nuklearnih elektrana za još pet godina i cjevovod od južne Europe do južne Njemačke”, rekao je, dodavši da treba razmotriti i fracking kao tehnologiju za izvlačenje plina i nafte.
Naime, Njemačka se u svojim nastojanjima da ostvari svoje obaveze smanjenja emisija CO2, ali i da postane predvodnicom u obnovljivim tehnologijama, odlučila za vrlo ambicioznu energetsku tranziciju prema vjetru i suncu. Kako bi udovoljila Zelenima koji sudjeluju u vlasti, istovremeno je odlučila ugasiti nuklearke do kraja 2022., iako je nuklearna energija u kontekstu emisija stakleničkih plinova vrlo čista (nju je kao prijelaz preporučio i UN).
Zbog zatvaranja nuklearki povećali potrošnju ugljena
U međuvremenu se pokazalo da je zbog zatvaranja nuklearki bila prisiljena povećati potrošnju ugljena, zbog čega je usporila svoje smanjenje emisija CO2. Na pritisak Zelenih u studenom 2021. godine SPD-ova koalicijska vlada pristala je postupno izbaciti i ugljen do 2030. U takvim okolnostima ruski plin je Njemačkoj postao jedini most kojim će osigurati izvore energije do potpunog prelaska na vjetar i sunce. To joj je značajno otežalo sankcioniranje Rusije zbog rata u Ukrajini.
Stručnjak za nuklearnu sigurnost Zdenko Šimić, vodeći istraživač na Energetskom institutu “Hrvoje Požar”, kaže da je Njemačka prijevremenim gašenjem nuklearki značajno povećala korištenje fosilnih goriva i svoju ovisnost o Rusiji.
“Doprinos svih obustavljenih reaktora u zadnjih deset godina, zajedno sa zadnja tri, koji će raditi do kraja godine, mogao bi smanjiti tu ovisnost Njemačke otprilike za trećinu. Uz to bi električna energija iz nuklearki bila daleko jeftinija u odnosu na sve ostale alternative o kojima se trenutno razmišlja. No to je sada isključivo ogromna pogreška njemačke energetske politike”, tumači Šimić.
Budući da je Njemačka najavila da bi u 2022. mogla smanjiti svoj uvoz ruskog plina za oko 70 posto, jasno je da bi, da nije gasila nuklearke, mogla lako doći do 100 posto.
Baltičke zemlje uspjele su se riješiti ovisnosti o Rusiji
Nakon što su fotografije masovne grobnice i vezanih tijela upucanih iz neposredne blizine u sjevernom predgrađu Kijeva Buči početkom travnja obišle svijet, neki su europski čelnici najavili nove sankcije Rusiji. Budući da Rusija može nastaviti ratovati dok god rat može financirati prodajom energenata, svima je jasno da bi najefikasnija mjera bila potpuno obustavljanje uvoza ruskog plina i nafte.
Naime, samo Njemačka svaki dan plaća stotine milijuna dolara Rusiji za energente. Pritom je važno imati na umu da je težina sankcija Rusiji proporcionalna količini uvoza energenata iz nje. Drugim riječima, Rusiji najviše može nauditi Njemačka upravo zato što najviše uvozi iz nje.
SAD je lako prestao s uvozom ruske nafte jer ona čini tek 3.5 posto ukupnog uvoza, što nije problem kompenzirati iz drugih izvora. No za EU, a osobito za Njemačku, koja, zajedno s istočnoeuropskim zemljama spada među najovisnije o ruskom plinu, to je mnogo teže odraditi. Ipak, neke zemlje EU pokazale su da to nije nemoguće. Litva je 3. travnja također objavila da ukida sav uvoz ruskog plina.
“Od sada Litva neće trošiti ni kubični centimetar otrovnog ruskog plina”, napisala je na Twitteru Ingrida Šimonytė, premijerka te zemlje, pozdravivši svoju zemlju kao prvu članicu EU koja je “odbila uvoz ruskog plina”.
Kako su se baltičke zemlje riješile ovisnosti o njemačkom plinu?
Zygimantas Mauricas, glavni ekonomist u financijskom institutu “Luminor Lietuva” sa sjedištem u Vilniusu, objasnio je u razgovoru za FRANCE 24 da su se baltičke zemlje na vrijeme počele pripremati za neovisnost o ruskom plinu te da je Litva zbog toga izgradila terminale za ukapljeni plin LNG.
“Davno smo shvatili da je oslanjanje na jedan izvor, Gazprom, preopasno za nas. Stoga smo ovaj terminal kupili kao svojevrsnu policu osiguranja. To je bila vrlo uspješna investicija. Ne samo da smo prestali plaćati Rusiji. Sada plin prodajemo i svojim susjedama Latviji i Estoniji, a od sljedećeg mjeseca prodavat ćemo ga i Poljskoj”, rekao je Mauricas.
Latvija je pak nedavno ponovno preuzela kontrolu nad svojom plinskom infrastrukturom, koja je nekada bila u rukama Gazproma. Zahvaljujući tome ima dovoljno rezervi da izdrži ostatak godine pa si također može priuštiti raskid s Rusijom.
“Baltičke države rano su shvatile da Rusija koristi energiju kao političko oruđe, nismo željeli biti stjerani u kut”, rekao je Mauricas, napominjući da su cijene energije počele rasti još mnogo prije rata u Ukrajini:
“Rusija je započela energetski rat još prošlog ljeta, začuđen sam kako čelnici zapadne Europe to nisu ranije vidjeli.”
Kritičari ističu da Njemačka ne samo da nije htjela prepoznati alarmantne signale iz ranijih godina i desetljeća već je nastavila gurati plan da se do kraja 2022. zatvore sve preostale nuklearke unatoč dramatičnom rastu cijena energenata u 2021. Štoviše, početkom siječnja, u najhladnijem dijelu godine, kada je potreba za energentima bila najveća, zatvorila je tri od preostalih šest nuklearki.
Sada još rade samo reaktori Emsland, Isar 2 i Neckarwestheim 2. Njemačka je rješenje za problem zatvaranja nuklearki i termoelektrana na ugljen te prijelaza na čiste izvore očito tražila u izgradnji Sjevernog toka 2 koju je podržavala sve do početka rata u Ukrajini.
Njemačka najavila smanjenje uvoza plina iz Rusije, ali postupno
Naravno, to što mogu Litva i njezine baltičke susjede, nije lako provesti Njemačkoj koja ima mnogo veće potrebe za plinom, kako zbog mnogo većeg broja stanovnika tako i zbog mnogo veće industrije. Osim toga, plin Njemačkoj ne treba samo kao izvor energije koji će pretvoriti u toplinu ili električnu struju; on je i sirovina za razne proizvode kao što su umjetna gnojiva, kemikalije, lijekovi i hrana.
Njemačka je stoga najavila da će svoju potrošnju ruskog plina smanjiti postupnije, za oko dvije trećine do kraja 2022. Trenutno je ovisnost smanjena na 40 posto za plin i 25 posto za naftu i ugljen, a novi paket sankcija EU potpuno ukida uvoz ugljena iz Rusije.
Potpuni prekid uvoza ruskog plina jest moguć, ali…
Naravno, nema načina da se napuštanje ruskog plina odradi brzo i istovremeno bezbolno. No više uglednih ekonomskih institucija objavilo je analize koje su pokazale da bi njemačke vlasti ipak mogle biti odlučnije i brže.
Primjerice, stručnjaci iz Bruegelova instituta sa sjedištem u Bruxellesu, iz Međunarodne energetske agencije i iz ECONtributea, trusta mozgova koji sponzoriraju sveučilišta u Bonnu i Kölnu, utvrdili su da bi učinci drastičnog smanjenja uvoza plina iz Rusije za Njemačku bili daleko od katastrofalnih, kakvima ih prikazuju njemački industrijalci kojima bi to bio najveći problem.
Prema analizi ECONtributea, embargo na ruski plin u najgorem bi scenariju privremeno smanjio realni njemački BDP za 2.1 posto. Što bi se moglo dogoditi s gospodarstvom Njemačke kada bi ona zavrnula sve ruske pipe, može se zaključiti i iz procjena ekonomskih stručnjaka Goldman Sachsa.
Procjene banke Goldman Sachs
Glavni ekonomist banke Sven Jari Stehn i njegov tim objavili su svoje procjene o tome što bi se dogodilo kada bi Rusija sama prekinula svu isporuku energenata zemljama EU.
“Scenarij u kojem Rusija zaustavlja sav izvoz plina mogao bi dovesti do pada rasta BDP-a europodručja za 2.2 postotna boda u 2022. u odnosu na našu početnu prognozu, sa značajnim utjecajima u Njemačkoj od -3.4 postotna boda te u Italiji od -2.6 postotnih bodova”, izjavio je Stehn
Za usporedbu, prema njemačkom Federalnom zavodu za statistiku, njemački je BDP u 2020. zbog pandemije pao za 4.6 posto. Pritom treba imati na umu da će rat u Ukrajini u svakom slučaju uzrokovati inflaciju i pad BDP-a u EU, a što bude duže trajao, problem će vjerojatno biti veći. Također za usporedbu, procjenjuje se da će ruski BDP u 2022., zbog sankcija pasti između 10 i 15 posto.
NYT: To ne bi bila katastrofalna žrtva
Kolumnist New York Timesa Paul Krugman, profesor u Diplomskom centru ekonomije i znanstvenik na Luxembourg Income Study Centru na City University of New York, tvrdi da žrtva koju bi trebala podnijeti Njemačka nije ni blizu one koju je Berlin početkom prošlog desetljeća tražio od južnoeuropskih zemalja, osobito Grčke, kada su presušili izvori posuđivanja novca.
Njemački dužnosnici tada su optužili južnoeuropske zemlje da se ponašaju previše rastrošno te da su neodgovorne u zaduživanju. Mjere štednje koje su nametnute Grčkoj pod pritiskom Njemačke rezultirale su time da se grčko gospodarstvo od 2009. do 2013. smanjilo za 21 posto, dok je stopa nezaposlenosti porasla na 27 posto. Prema Worldometer (grafikon dolje) grčka je samo u 2012. imala pad BDP-a od 9.1 posto.
Štoviše, pokazalo se da je dijagnoza koju je postavila Njemačka uglavnom bila pogrešna. Velik dio porasta kamatnih stopa u južnoj Europi odražavao je zapravo paniku na tržištu, a ne temeljne probleme. To je postalo očito kada su troškovi zaduživanja pali, čak i za Grčku, nakon što je predsjednik Europske središnje banke izgovorio samo nekoliko riječi – “što god je potrebno” – sugerirajući da će banka, ako bude potrebno, uskočiti u otkup duga posrnulih gospodarstava.
Pesimističnija perspektiva
Nova analiza neovisnog Instituta za svjetsko gospodarstvo u Kielu, u Njemačkoj, prikazuje isti scenarij iz nešto pesimističnije perspektive.
Izvješće, koje uključuje predviđanja pet njemačkih ekonomskih instituta, pokazuje da bi Njemačka zaronila u duboku recesiju kada bi joj se iznenada prekinula opskrba ruskim prirodnim plinom.
U takvom slučaju Njemačka bi izgubila 220 milijardi eura gospodarske proizvodnje u sljedeće dvije godine. Njemački BDP bi u 2022. godini porastao za samo 1.9 posto, dok bi se u 2023. smanjio za 2.2 posto. S druge strane, ako se uvoz plina ne zaustavi, rast bi u 2022. bio 2.7 posto.
Stefan Kooths, direktor istraživanja na Institutu za svjetsko gospodarstvo u Kielu i jedan od autora izvješća, rekao je da bi zaustavljanje ruskog plina gurnulo najveće europsko gospodarstvo u “oštru recesiju”.
Zaustavljanje ruskog plina također bi pogoršalo inflaciju u Njemačkoj koja je prošlog mjeseca dosegnula najvišu razinu u više od 40 godina. Prema Saveznom uredu za statistiku, potrošačke cijene porasle su 7.3 posto u odnosu na godinu prije.
Njemačka možda i može, ali vjerojatno neće
Iz svega navedenog čini se da bi se Njemačka mogla odreći ruskog plina, iako ne baš bezbolno. No pitanje je može li se očekivati da će to učiniti zato što je to izvedivo.
Ekonomski stručnjak Vuk Vuković smatra da Njemačka zapravo nije toliko zabrinuta zbog pada BDP-a koliko zbog inflacije. “Poznato je da Nijemci ne vole inflaciju jer ju krive za ishode 30-ih i 40-ih godina, odnosno za dolazak Hitlera na vlast”, kaže Vuković.
“Upravo zbog tih negativnih iskustava biti protiv inflacije praktički je postalo dio njihovog mentaliteta”, dodaje. Ističe da je upravo zbog toga pozicija Njemačke unutar eurozone uvijek bila ne pretjerano ekspanzivna monetarna politika, odnosno oprez oko bilo kakvih pojačanih inflatornih pritisaka.
“Zato su razumljive njihove reakcije na potencijalni embargo, jer to značajno podiže domaće cijene i opet posljedično izaziva recesiju”, kaže Vuković koji smatra da u ovoj situaciji ne postoji dobra mjera koja bi mogla brzo donijeti rezultat.
“U svakom slučaju, trebat će vremena da Njemačka, pa i čitava Europa, smanje svoju ovisnost o uvozu ruskih energenata i time u nekom srednjem roku značajno oslabe Rusiju koja će onda postati ništa drugo nego vazalna država Kine. Strateški gledano, to je dugoročno ogroman promašaj za Rusiju, dok Europa dugoročno svakako ima izlaz. No do tog rješenja treba kratkoročno pretrpjeti značajne gubitke i, nažalost, još jednu recesiju”, zaključuje naš ekonomist.