TELEVIZIJA N1 objavila je razgovor s novinarkom iz Moskve, kojoj zbog njene sigurnosti nisu objavili identitet. Progovorila je o tome kakvo je stanje u ruskoj prijestolnici otkako je počela ruska “specijalna operacija” u Ukrajini, koju ostatak svijeta naziva invazijom ili ratom.
Možete li nama i našim gledateljima objasniti što bi vam se prema postojećim zakonima moglo dogoditi ako vas uhvate kako razgovarate s inozemnim medijima o ratu u Ukrajini?
Prema zakonu donesenom početkom ožujka bez ikakve javne rasprave, novinari koji šire takozvane lažne vijesti o ruskoj vojsci mogu biti osuđeni na 15 godina zatvora. A lažnim se informacijama smatra sve ono što odstupa od priopćenja za medije ruskog ministarstva obrane. Dakle, ako specijalnu vojnu operaciju nazovete ratom ili invazijom, znači da širite lažne vijesti i možete biti kažnjeni zbog toga.
Možete li mi reći je li već bilo nekih primjera primjene ovog zakona i znate li za neke od naših kolega koji su se suočili s kaznenom prijavom zbog ovoga?
Znam barem dva novinara, jedan je bloger, a drugi novinar. Protiv njih je pokrenut kazneni postupak, ali srećom za njih, nalaze se izvan Rusije. Isto tako, usvojen je još jedan amandman zakona prema kojem možete biti kažnjeni i ako diskreditirate rusku vojsku. To se ne odnosi samo na novinare nego i obične građene koji, primjerice, nešto objavljuju na društvenim mrežama ili prosvjeduju na ulicama. Ljudi koji prosvjeduju na ulicama s transparentima protiv rata i porukama u kojima se traži mir u svijetu, s bilo kakvim pacifističkim porukama, također mogu biti optuženi za diskreditiranje ruske vojske i prijeti im novčana kazna u iznosu od vjerojatno 400 dolara.
A što danas čitate u ruskim novinama, što gledate na televiziji? Možete li nam opisati kako izgledaju vijesti?
Ne gledam televiziju jer samo širi državnu propagandu, što traje već godinama. Vlasti upravljaju svim TV kanalima i sponzoriraju ih. Nažalost, većina Rusa informacije dobiva preko televizije, zato im je na neki način i ispran mozak onim što im vlasti govore. Svi su nezavisni mediji na internetu, a tu su i neke radijske postaje…
Prije početka specijalne vojne operacije bilo je dostupno mnoštvo nezavisnih medija, ali nakon uvođenja ovog strašnog zakona o lažnim vijestima mnogi su se mediji sasvim ugasili. Neki su ipak nastavili raditi, iako nisu službeno dostupni, možete im pristupiti samo preko VPN-a. Ti novinari ne žive u Rusiji jer riskiraju svoj život i slobodu pa su svi napustili zemlju te nastavljaju svoj rad u inozemstvu. Ali to je izazov za ove medijske organizacije, primjerice Meduzu, jer, dakako, neće moći dugo opstati s obzirom na to da oglašivači ne žele surađivati s njima zato što su službeno zabranjene.
U principu volontiraju?
Mislim da imaju neki prihod, ali ne znam koliko će to potrajati. A neki mediji, primjerice Novaja Gazeta, jedne od najpopularnijih oporbenih novina u Rusiji, pronašli su način da nastave pisati o specijalnoj vojnoj operaciji. Primjerice, umjesto riječi “rat” svaki put stave zvjezdicu i ljudi znaju na što misle, da se zapravo radi o cenzuri.
A mnogi su nezavisni mediji odlučili uopće ne izvještavati o događajima u Ukrajini, izvještavaju samo o sankcijama i gospodarskoj strani onoga što se zbiva, preopasno im je prenositi informacije koje dolaze s ukrajinske strane zato što se u Rusiji mogu smatrati lažnima.
A što je s vama osobno? Recite nam samo ono što možete… Imate li i dalje gdje raditi i jeste li vi razmišljali o odlasku iz Rusije?
Imala sam dva projekta koji su sada obustavljeni. Jedan se odnosio na izvještavanje o zbivanjima u Ukrajini pa je moj rad na tome zaustavljen do daljnjega iz sigurnosnih razloga. Drugi je projekt bio povezan s putovanjima u inozemstvo, a sad kad je rubalj znatno devalvirao, gotovo si je nemoguće priuštiti put u inozemstvo.
Stoga nije imalo smisla nastaviti s tim projektom pa je obustavljen. Čovjeku je vrlo teško donijeti odluku da emigrira i stvori novi život izvan Rusije. Isto tako, to bi značilo da ovdje morate ostaviti obitelj, u ovim teškim vremenima. Zato trenutačno ne razmišljam o odlasku.
Zasad ostajete u Rusiji?
Da.
Održavaju li se na ulicama i dalje prosvjedi i u kakvim uvjetima?
Prosvjedi se održavaju svaki dan, ali radi se samo o nekolicini ljudi koji izlaze na ulice, nije riječ o masovnim prosvjedima. Masovni prosvjedi posljednji su put održani prije dva tjedna, u njima su sudjelovale tisuće ljudi. Nakon 24. veljače, kada je započela njihova vojna operacija, privedeno je oko 15.000 ljudi. U principu, kad ljudi sudjeluju u prosvjedu, to ne izgleda kao uobičajeni prosvjed, ne smijete ništa izvikivati, ne smijete imati transparente jer će vas privesti čim raširite transparent.
Svi se prosvjedi smatraju neodobrenima, a vlasti to opravdavaju epidemiološkim mjerama zbog koronavirusa. No svi znaju da se samo radi o cenzuri. Ljude privode svaki put kad na ulici izražavaju svoje mišljenje, a ne privedu samo one koji imaju sreće da pobjegnu policiji.
Imate li osobno iskustvo, jeste li izlazili na ulice tijekom tih prosvjeda?
Da, sudjelovala sam u nekoliko prosvjeda i nisu me uhvatili. Ali vidjela sam mnoge koji su uhićeni samo zato što su stajali na jednom mjestu ili zato što su samo hodali, marširali a da nisu ništa izvikivali niti su radili išta neprimjereno. Katkad ne možete ni marširati jer će vas policija privesti čim izađete iz postaje podzemne željeznice pa se i ne možete pridružiti nekoj skupini ljudi, odmah vas privedu na ulazu u postaju.
Čine sve kako bi spriječili ljude da se čak i okupljaju. A ima i apsurdnih uhićenja. Primjerice, jedna je djevojka izišla na ulicu s praznim transparentom na kojem ništa nije pisalo i pritvorena je na nekoliko dana. Mislim da je tjedan dana bila u pritvoru. A jedan je drugi čovjek uhićen zbog transparenta sa zvjezdicama. Dakle, na njemu nije bilo nikakvih riječi, samo je simbolizirao cenzuru, no i taj je čovjek priveden.
Imate li kakvih objektivnih izvješća o onome što se događa s ljudima kada ih pritvore? Kako ih policija tretira? Ima li kakvih vijesti o tome?
Na svoje sam oči vidjela da policija samo privodi ljude, ne tuče ih pa nisam vidjela nikakvo kršenje zakona na vlastite oči. Ali na internetu su mnoge snimke na kojima se vidi kako ljude teško premlaćuju bez ikakva razloga. Većinu od tih tisuća privedenih ljudi istog dana puštaju na slobodu.
Odvode ih u policijsku postaju, gdje provedu nekoliko sati, katkad im nije dopušteno imati odvjetnika, u policijskoj postaji dolazi do nekih kršenja zakona, ne daju im hranu i slično… No na kraju ih puštaju i traže da dođu na sudsko ročište te dobivaju novčanu kaznu u iznosu do 200 dolara, što je u Rusiji velik novac, u nekim je regijama to iznos mjesečne plaće. Dakle, značajna svota. Neke pak u pritvoru zadržavaju do 15 dana.
Ti su slučajevi rijetki, a još se rjeđe pokreće kazneni postupak. U tom vam slučaju prijeti do pet godina zatvora. Mislim da se protiv 30-50 ljudi vodi kazneni postupak te čekaju izricanje kazne. Nadalje, u policijskim se postajama ne osjećate sigurno, ondje vlada dosta bezakonja. Policijski službenici misle da imaju veća prava nego što imaju i da vi nemate nikakva prava. U jednoj policijskoj postaji imali smo jedan slučaj 6. ožujka nakon velikog prosvjeda u Moskvi.
Djevojke koje su privedene i odvedene u postaju tajno su snimale što se ondje događalo, naprosto je bolno sve to slušati. Spolno su ih ponižavali, prijetili su da će ih silovati, polijevali su ih vodom, tukli, bacali su im mobitele u zid… Dakle, izlagali su ih fizičkom i psihičkom mučenju.
Dakako, teško je govoriti o općenitom osjećaju, zemlja je golema, ali prema onomu što vidite i čujete te prema vašem iskustvu, boje li se ljudi u Rusiji budućnosti?
Ovisi s kim razgovarate. Liberalno nastrojeni ljudi svakako se boje. Mnogi su otišli jer se ovdje ne osjećaju sigurno, uključujući i u financijskom smislu. Ne znaju hoće li biti izloženi represiji samo zato što izražavaju svoje mišljenje i neslaganje s vlastima, ne znaju što će biti s njihovom ušteđevinom u bankama…
Naprosto se boje da će se ova zemlja pretvoriti u diktaturu. Ljudi se boje i da će biti uvedeno nekakvo izvanredno stanje, da će muškarce tražiti da se idu boriti. Upravo su zato mnogi muškarci otišli, posebice mladi, jer, dakako, ne žele da ih se prisiljava da idu u rat, ne podupiru ovaj režim. Mnogi su otišli naprosto kako bi pričekali kraj rata i vidjeli što će se dalje događati.
A što je s posljedicama sankcija? Osjećate li ih već?
Svakako! Najveći je učinak bio u pogledu cijena. Svi su artikli poskupjeli u odnosu na cijene u veljači. Neke su cijene porasle za 100 posto jer je rubalj devalvirao. Nadalje, brojne su strane tvrtke otišle iz Rusije, u dućanima je manje izbora, a cijene su skočile. Ljudi se tuku za šećer jer vlada nestašica šećera. Nestašica je osnovnih lijekova. Isto tako, vlada nestašica ženskih higijenskih potrepština poput tampona i uložaka, trenutačno ih nema u supermarketima.
Razlog tomu su poremećaji u logistici i to što strane tvrtke napuštaju Rusiju. Ljudi se boje i nezaposlenosti jer nakon što su strane tvrtke otišle, tisućama ljudi prijeti gubitak radnog mjesta. Tvrtke poput McDonald’sa i drugih nastavljaju plaćati svoje zaposlenike, dobivaju barem 70 posto plaće. Ali stručnjaci misle da to neće potrajati zauvijek i da će nakon nekog vremena prestati isplaćivati plaće i svi ti ljudi će ostati bez posla.
I za kraj današnjeg razgovora… Prema nekim anketama, velika većina Rusa i dalje podržava Putina i specijalnu vojnu operaciju. Što mislite, zašto je tomu tako i je li moguće sasvim zatrti liberalnu Rusiju?
Istina, državne agencije za ispitivanje javnog mnijenja kažu da 70 posto Rusa podupire specijalnu vojnu operaciju. Znate, i neovisne agencije govore isto. Mislim da je razlog sljedeći… Živim u svojevrsnom balonu ljudi koji ne podržavaju ono što se događa i mislim da mnogi ovo ne podržavaju, ali odete li u neke regije i razgovarate li s nasumičnim ljudima, recimo blagajnicom u supermarketu, doznat ćete da ti ljudi zapravo podupiru Putina i misle da se ovo događa za dobrobit Rusije.
To katkad zvuči suludo, ali pretpostavljam da je razlog to što većina Rusa gleda televiziju i naprosto vjeruje svemu što tamo govore. Isto tako, mnogi stručnjaci kažu da sada baš i nije reprezentativno pitati ljude jesu li za ili protiv ove operacije jer oni koji su protiv možda o tome ne žele govoriti ili se možda samo boje izraziti svoj stav.
Mislim, barem se nadam, da liberalna Rusija neće sasvim nestati. Uz internet i mnoge druge nove izvore informacija, danas je mnogo teže izolirati Rusiju nego što je to bilo, primjerice, u vrijeme SSSR-a. Mislim da će ljudi i dalje nalaziti način da dođu do informacija iz vjerodostojnih izvora.
Centralna.ba