“Bio je to vrlo glasan zvuk u mojoj glavi, na vrhu lubanje”, kaže Lovos, a uz zaglušujuću unutarnju eksploziju vidio je i bljesak automobilskih svjetala: “Činilo se da se to dvoje dogodilo odjednom.”
Ono što je Lovos doživio poznato je po nenaučnom, ali evokativnom nadimku “sindrom eksplodirajuće glave” (exploding head syndrome – EHS), tajanstvenom primjeru parasomnije ili poremećaja spavanja. Parasomnije inačeuključuju mjesečarenje, pričanje u snu, paralizu u snu i neugodne grčeve mišića poznate kao “mioklonički trzaji”. U većini slučajeva te su parasomnije normalne i bezopasne, osim kada je riječ o fizičkoj boli.
“Moj bi ured bio puno neuredniji da glave stvarno eksplodiraju”, kaže u šali Brian Sharpless, ovlašteni klinički psiholog koji se specijalizirao za spavanje. Sharpless je među šačicom psihologa i drugih koji istražuju EHS. Kaže da je stanje bezopasno.
“Sve dok ne osjećate bol tokom epizode, nema razloga za brigu”, kaže on.
Šta uzrokuje stanje
Vrlo malo ljudi koji dožive EHS traži savjet od doktora ili ga čak otkrije svojim ljekarima ili voljenima, dodaje Sharpless u izjavi za National Geographic. U jednoj studiji samo je 11 posto prijavilo EHS stručnjaku, a samo osam posto pacijenata s ponavljajućim epizodama tražilo je pomoć. Mnogima je neugodno priznati da “čuju zvukove”; većina nastavlja sa životom kada nema znakova stalne nevolje ili boli.
Jennifer McDonald Slowik, doktorica medicine spavanja iz Frederick Health Medical Group u Fredericku, Maryland, i članica odbora Maryland Sleep Society, također kaže da je neuobičajeno da neko traži tretman zbog EHS-a.
EHS se obično ustanovi kod proširene evaluacije koju rade klinike za spavanje, kaže ona.
A, kao i Slowik, Sharpless upozorava da je opreznost uvijek najbolja politika kada je u pitanju glava. U najgorem slučaju, EHS bi mogao biti znak opasnijeg i smrtonosnijeg subarahnoidalnog krvarenja u mozgu.
Padovi, pucnjevi i lupanje vratima
Lovos je čuo nešto slično zvuku automobilske nesreće, što je jedan od mnogih opisa koje su dali sudionici EHS studije. Raspon primjera je širok, ali krajnji rezultati su isti: uznemirujući zvukovi.
Među mnogim uobičajenim opisima, kako je rečeno istraživačima uključujući Sharplessa, ljudi čuju eksploziju ili lupanje vrata; da nešto udara o zid; pucnjavu ili vatromet; metalne posude koje udaraju jedna o drugu; vrisak; razbijanje valova; munju; “ogromna graja”; automobile koji prolaze.
“Ne čujete simfonije, ne čujete artikulirani govor, čujete velike, masivno glasne zvukove”, rekao je Sharpless.
EHS je prvi put nazvao i otkrio 1876. neurolog iz Philadelphije Silas Weir Mitchell, koji je pisao o pacijentima koji su čuli “pucnjeve” i “pištolje”. Taj je fenomen nazvao “osjetilni šok”. Osamdesetih godina prošlog stoljeća neurolog J.M.S. Pearce ga je promijenio u EHS. Sharpless i kolega Peter Goadsby, neuronaučnik s King’s Collegea u Londonu, zalažu se za promjenu imena u “epizodični kranijalni senzorni šok”.
Još uvijek ostaje misterij šta uzrokuje buku sličnu eksploziji. prenosi Radiosarajevo