To znači da pretjerujete.
Da ste umješani i tamo gdje bi trebalo i gdje ne bi smjelo. Da ne puštate dijete da diše. Rušite mu samopouzdanje i činite ga nesposobnim za život.
Iako ovaj termin stiže iz američke psihologije, on je upotrebljiv u svim zemljama.
A istraživanja pokazuju da je u sve većoj upotrebi, jer roditelji danas idu iz krajnosti u krajnost – ili se ne posvećuju mnogo djeci ili u tome pretjeruju.
Naravno da je potrebno i važno da budu uključeni u vaspitanje mališana, ali mora da se napravi zdrav model, koji znači da se dijete ne guši i da se nad njim ne stoji 24 sata dnevno, ne puštajući ga da misli svojom glavom i stiče svoja iskustva – upozoravaju dječiji psiholozi,piše Hayat
