Kada smo se posljedni put sreli sa Alenom Islamovićem bilo je to na Jahorini, a prije neki dan vidjeli smo se na stadionu fudbalskog kluba Eintracht u Frankfurtu, na kojem je „Bijelo dugme“ imalo koncert.
Na početku razgovora pitali smo ga da li voli sport, fudbal?
-Naravno, ja sam sportaš oduvijek bio. Kao omladinac igrao sam za Jedinstvo iz Bihaća. Da nisam postao pjevač bio bi sigurno fudbaler, jer sam ljevonog, a takvi fudbaleri su baš traženi i uvijek imaju veliku prednost na druge.
U decembru prošle godine najavili ste novu pjesmu, koja je poslije toga veoma ubrzo i izašla,a li i novi projekat sa „4 Asa“, dokle ste tu stigli?
-Svi smo skoro više od mjesec dana bili u studiju, imamo dosta raznovrsnih gostiju na tom duplom albumu, a na kojem će da bude oko 40 pjesama. Na mojim pjesmama gosti će biti Hanka Paldum, Indira iz Colonije, pa tu je jedna duetska pjesma sa Halidom Muslimovićem… Vladu Kalembera pojačat će Rade Šerbedžija, Zlatko Pejaković, Juru Pađena pojačat će Davorin Bogović iz „Prljavog kazališta“, Massimo…, bit će oko tridesetak gostiju.
To je jedan poprilično skup projekat, ko sve to finansira?
-Sve to finansira naša izdavačka kuća Croatia Records, a čak smo nedavno snimili i tri spota za naše tri nove pjesme, koje do sada nisu bile objavljene. Planiramo Zagrebačku arenu za mart naredne godine, a kompletan prihod ide za humanitarne svrhe.
Koncerti sa Dugmetom, pa solistički koncerti, pa koncerti sa „4 asa“, stječe se utisak da ste neumorani…
-Muziku trebaš voljeti da bi sve to postigao. Ja sam bio najtužniji kada nisam mogao raditi zbog pandemije, ali sada je sve krenulo, počeli su koncerti. A, tu je želja ući i u studio da se snima nešto, da se publici prezentira, da se sve to malo osjveži. Energije i kapaciteta imam, samo da me zdravlje i dalje služi kao do sada.
Dva Krajišnika snimaju duet, Vi i Halid Muslimović?
-Halid je autor pjesme i svi koji su je do sada čuli bili su oduševljeni. Husein Hasanefendić Hus iz „Parnog valjka“ kada je čuo tu pjesmu, nije mogao da vjeruje kako dobro zvuči u duetu sa mnom i Halidom.
Kada ste pomenuli „Parni valjak“, po čemu će te pamtiti Akija Rahimovskog?
-Ja sam sa Akijem bio jako dobar prijatelj. Nismo se često viđali, ali kada bi se sreli ne bi se satima rastajali, pričali bi do zore. Ostavio je jedan neizbrisiv pečat, bio je čovjek koji više sebe davao rok&rollu, nego što se davao svojoj porodici. Izgorio je zbog rok&rolla, otišao je baš rano.
Od tri pjevača „Bijelog dugmeta“, jedino ste Vi bez ikakvih skandala?
-Ja sam odgojen na jednim sasvim drugim principima. Odgojen sam i odrastao u jednom maloj provinciji gdje sam od kuće do škole imao najmanje trideset do četrdeset nadzornih kamera koje su me pratile, a bile su to komšije koje su me pratile do škole, pa policajac koji je znao mog oca, kuharica koja je znala moju mamu. Tako dok ja dođem do škole svi me ispozdravljaju i svi sve znaju. Tako da nije bilo moguće da se zavučem negdje u neki park da pijem alkohol i konzumiram neke zabranjene supstance, poput droge, a koja u Bihaću nikad nije bila dostupna. Ja sam oduvijek sebe vidio kao zdravog čovjeka, a tako je i danas. Igram tenis, imam svoj teniski klub u Bihaću.
Mogli ste otići i ulagati bilo gdje, ali opet ste se vratili u rodni Bihać?
-Ima ljudi koji su napustili svoj rodni grad i zavoljeli neke druge gradove. Ja nisam ljubitelj velikih gradova, u njih mogu doći nakratko zbog posla. Ali, svoj mir i svu svoju energiju mogu da nađem u mom Bihaću. Najviše volim druženja sa mojom rajom iz osnovne i srednje škole, u zadnje vrijeme igramo šah, idemo u ribolov, a sve mi je to godinama nedostajalo. U suštini ja sam se vratio u svoje godine srednjoškolskog doba i baš uživam u tim vremenima.
Kada planirate solističke koncerte u Bihaću i Sarajevu?
-Moj zadnji solistički koncert u Bihaću bio je prije dvije godine, a čak je Croatia records objavila i video i audio zapis sa tog koncerta. Nakon ove moje nove pjesme koja se zove „Znak“, polako pripremam moj novi CD, pa poslije toga bit će i solistički koncerti i u Bihaću i u Sarajevu.
I evo na kraju da nam otkrijete koja Vam je pjesma najdraža dok ste bili vokal u „Bijelom dugmetu“ i u „Divljim jagodama“. Samo nemojte reći sve su mi drage.
-Imaju neke koje sam ja pisao, gdje sam ja dao sebe. Za album „Motori“ sa „Divljim jagodama“ pisao sam skoro sve tekstove i jako mi je draga pjesma „Šejla“, a iz vremena Bijelog dugmeta nekako su mi više drage balade poput „Te noći kada odem, kada umrem, kada me ne bude“, to rado izvodim na koncertima i sa užitkom.
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
