Connect with us

Upište pojam za pretragu

Svijet

Džaferović u Azerbejdžanu: UN je doživio krah u BiH


Globalni Baku Forum ove godine nosi naziv „Izazovi za globalni poredak“, a Džaferović se na početku obraćanja posebno zahvalio predjsedniku Azerbejdžana Alijevu, kao i Međunarodnom centru Nizami Gandžavi na pozivu.

Alijevu je zaželio uspjeh u rekonstrukciji i obnovi Karabaha, uspjeh u implementaciji sporazuma nakon Drugog raza i uspjeh u zaštiti teritorijalnog integriteta Azerbejdžana u skladu s međunarodnim pravom.

Vezano za temu foruma, istaknuo je kako posljedice globalnih kriza snosimo svi globalno, iako za njih nismo svi jednako odgovorni.

“Šta uraditi da bi se krize prevenirale ili pak izbjegle, ili ublažile štetne posljedice?

Odgovor je logičan i jednostavan, ali nažalost zbog svijeta kakav danas jeste, teško ostvariv. Svi znamo da je odgovor u većoj pravdi, jedinstvu, solidarnosti, međunarodnom pravu, snažnim i djelotvornim multilateralnim mehanizmima. Međutim, nikako da to ostvarimo. Nakon svake krize kažemo nikad više, a one se stalno ponavljaju i to one za koje je odgovoran čovjek. Zbog toga, koristeći autoritet Baku Foruma, moramo stalno isticati ove stvari i biti uporni u borbi za bolji svijet”, naveo je Džaferović.

Jedna od ključnih tema foruma je rat u Ukrajini, pitanje izbjeglica i pomirenja. Na brojnim panelima koji su planirani u tri dana foruma je i onaj o globalnom zdravlju na kome ce učestvovati direktor WHO Tedros Gebreyesus.

U Baku su stigli i bivši predsjednici zemalja Zapadnog Balkana, koji ce učestvovati na panelu o mijenjaju Evrope i sigurnosti Zapadnog Balkana.

Među temama foruma je i pitanje opskrbe naftom i gasom, kao i siromaštvo i glad.

Ostatak obraćanja predsjedavajućeg Predsjedništva BiH na otvaranju foruma prenosimo u cjelosti:

“Ovaj dio svijeta sličan je dijelu svijeta odakle dolazim. I Kavkaz i Balkan su raskršća – mjesta na kojima se dodiruju različiti svjetovi. Često su ta mjesta, nalazeći se na razdjelnicama velikih carstava, bila poprišta sukoba. Ali istovremeno su bila i mjesta susreta civilizacija i kultura. Upravo su zahvaljujući tim susretima na ovim mjestima kreirane nove paradigme.

Bosna i Hercegovina je jedna takva paradigma. Moja država ne spada u red velikih svjetskih država, ali je izuzetno značajna država, čak i u globalnim okvirima, upravo po svojoj paradigmi.

Stoljećima u Bosni i Hercegovini žive zajednice koje pripadaju različitim kulturnim i civilizacijskim krugovima: islamskim, rimokatoličkim i pravoslavnim, židovskim itd.

Bosna i Hercegovina se kroz svoju historiju gradila kao zajednica raznolikosti, razvijajući posebne društvene prakse i institute, koje su monoetičkim društvima bile nepoznate. Poznavanje i poštivanje tuđih vjerskih i tradicionalnih običaja, zatim kulturnog sinkretizma i drugih praksi, vremenom su postali sastavni dio bosanskohercegovačkog identiteta kojim se ljudi u BiH ponose.

U posljednjih nekoliko desetljeća, kroz globalizaciju, velike ekonomske migracije i druge procese, dogodilo se nešto neočekivano. Multietničnost, koja se mnogima činila kao devijacija specifična za Bosnu i Hercegovinu i Balkan, postala je karakteristika razvijenih savremenih društava. Sada je sasvim normalno da ljudi svih rasa i više kultura žive u jednom društvu. Cijeli svijet je postao raskrižje.

Više nije pitanje – da li naša društva mogu i trebaju biti multietnična, jer ona to već jesu. Jedino je pitanje kako organizirati život u njima, u korist svih njihovih članova. Isto što važi za društva u svijetu, važi i za svijet u cjelini, kao globalno društvo.

Dragi prijatelji,

Globalni poredak, kakav smo poznavali u proteklim decenijama, bio je utemeljen po okončanju Drugog svjetskog rata, kao protuteža nacističkom projektu koji je ciljao da uništi multietnička društva, iskorijeni ili porobi čitave narode, te međunarodne odnose uredi na principu sile i dominacije.

Svjesnost da su svi krajevi svijeta međuovisni i da se regionalne krize mogu pretvoriti u globalne požare potaknula je međunarodnu zajednicu da uspostavi globalne institucije i poredak zasnovan na pravilima. Misija Ujedinjenih naroda, definirana osnivačkim aktima, je osigurati međunarodni mir, uz dijalog, toleranciju i pluralističku svijest.

Danas kada, nakon iskustava pandemije i agresije na Ukrajinu, govorimo o izazovima za globalni poredak, konstatujemo nemogućnost multilateralnih institucija da odgovore izazovima epohe. Svjedočimo kršenju međunarodnog prava”, rekao je Džaferović.
“Ujedinjene nacije nisu stale da zaštite BiH, njenu punopravnu članicu”

Situaciju u Ukrajini povezao je sa onim što je prošla Bosna i Hercegovina.

“Ono što ne bismo trebali zaboraviti je da ovaj proces još nije započeo. Najveći kraj, nakon Drugog svjetskog rata, doživjeli su Ujedinjene nacije u Bosni i Hercegovini, u periodu od 1992. godine. od 1995. godine.

Prvi put od osnivanja UN-a na europskom tlu pokrenut je rat čiji je cilj bio nasilno zauzimanje dijela teritorije BiH i istrebljenje bošnjačkog naroda, kao zajednice koja je trebala o biti zaštićen Konvencijom o sprečavanju i kazni vanju genocida

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija na samom početku rata uvelo je nepravedan embargo na uvoz oružja u BiH, čime nas je spriječilo da ostvarimo pravo na samoodbranu propisano Poveljom Ujedinjenih nacija.

Istovremeno, Ujedinjene nacije nisu stale da zaštite Bosnu i Hercegovinu, njenu punopravnu članicu, koja je bila izložena brutalnoj agresiji iz susjedstva.

Činjenica da su se, više od tri i po godine, masovni zločini u Bosni i Hercegovini vršili u prisustvu vojnih snaga Ujedinjenih nacija, UNPROFOR-a, narušila je kredibilitet ove najveće svjetske organizacije, konačno, u julu 1995. godine. Unatoč prisutnosti UNPROFOR-a, u Srebreinici je izvršen genocid, najveći masakr na europskom tlu od Drugog svjetskog rata, u kojem je u samo nekoliko dana ubijeno više od osam hiljada ljudi.

Činjenica da su institucije međunarodnog poretka, prije svega Vijeća sigurnosti, imale priliku spriječiti genocid u Srebrenici, ali nisu, zbog neodlučnosti, ostavile trajne posljedice na vjerodostojnost UN-a.

Najveći poraz Ujedinjenih nacija danas vidim u tome što nitko od njih ne očekuje zaustavljanje agresije na Ukrajinu i zločina nad civilnim stanovništvom. Usvajanje rezolucije Generalne skupštine UN-a kojom se osuđuje agresija na Ukrajinu je značajan čin, ali ako je iscrpilo sposobnosti UN-a, onda nema sumnje da je sistem potrebno reformirati. Međunarodni mir i nepovredivost granica suverenih država ne mogu biti taoci veta privilegiranih država.

U iščekivanju reforme sistema Ujedinjenih nacija, kao dugoročnog i sveobuhvatnog rješenja, moramo misliti i o trenutnim rješenjima. U vezi s time, pozvat ću se ponovo na iskustvo Bosne i Hercegovine.

Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, potpisan je nakon intervencije NATO saveza, na osnovu rezolucije Vijeća sigurnosti, a proveden je zahvaljujući prisutnosti NATO trupa i djelovanju međunarodna zajednica o civilima. m plan, prvenstveno putem Ureda visokog predstavnika, kao institucija koja ima pravo na poništenje djela protivi se Dejtonskom sporazumu i sankcijama dužnosnicima koji krše ovaj sporazum.

Tokom 27 godina provedbe Daytonskog sporazuma visoki predstavnik djeluje uz podršku Vijeća za implementaciju mira, kojeg on bira, te podnosi izvješća Vijeću sigurnosti, ispunjavajući obaveze Poglavlje 7. Povelja UN-a govori o akcijama međunarodne zajednice za očuvanje mira.

Efikasnost međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini pokazala se posljednjih mjeseci, kada su vlasti entiteta Republika Srpska pokrenule niz secesionističkih aktivnosti, tražeći rušenje državne institucije s da su, prema Ustavu, neophodni za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta, kao što su jedinstvene Oružane snage, pravosuđe, porezni sustav itd.

Članovi Vijeća za implementaciju mira uveli su sankcije odgovornima za secesionističke aktivnosti, a visoki predstavnik je iskoristio svoje ovlasti i poništio djela suprotno Daytonskom sporazumu, dajući ključan doprinos stabilizaciji ng st lijepa.

Zahvaljujući multilateralnom djelovanju i djelovanju sistema međunarodne zajednice, spriječen je najgori scenario – izlivanje rata iz Ukrajine u BiH, ali kako bismo osigurali dugoročnu stabilnost trebat će nam mnogo više o tome ez, mudrost i nadasve odlučnost.

O izazovima za globalni poredak uglavnom sam govorio kroz primjer moje zemlje, jer na primjeru Bosne i Hercegovine jasno je vidljivo da – kada multilateralni mehanizmi ispune svoju misiju stvari idu naprijed”, zaključio je Džaferović. prneosi “N1“.

Haber