Naši mozgovi obavljaju fantastičan posao kao glavni kontrolni centri našeg tijela i organizma, a sada su istraživači otkrili više o tome kako mozak umeće dugoročna sjećanja u svoje utore za pohranu.
Nova studija proučava ‘zonu neizvjesnosti’ ili ‘zonu incerta’ unutar mozga, ali ne znamo puno o njoj, no znamo da se čini da upravlja formiranjem pamćenja u tandemu s neokorteksom, najvećim dijelom cerebralni korteks. U testovima učenja na miševima, istraživači su analizirali kako funkcioniraju veze između zone incerta i neokorteksa, obraćajući posebnu pozornost na sinapse (veze između neurona) i inhibiciju (preusmjeravanje aktivnosti neurona). “Rezultati su bili zapanjujući”, kaže neuroznanstvenica Anna Schroeder sa Sveučilišta Freiburg u Njemačkoj, prenosi Science Alert.
Dok je otprilike polovica sinapsi razvila jače pozitivne reakcije tijekom učenja, druga polovica je učinila upravo suprotno.” “Zapravo, ono što smo primijetili bila je potpuna preraspodjela inhibicije unutar sustava uslijed učenja.”
Kada mozak formira sjećanja, on kombinira signale ‘odozdo prema gore’ koji dolaze iz okoline i signale ‘odozgo prema dolje’ koje sam generira. Na ove signale odozgo prema dolje mogu utjecati, na primjer, naši trenutačni ciljevi ili prošla iskustva. Zona incerta bavi se rjeđim tipom signala odozgo prema dolje koji se zove inhibicijski put dugog dometa. Signali odozgo prema dolje obično osvjetljavaju ili pobuđuju živčane putove, dok su ove vrste inhibitori, potiskuju i blokiraju te putove prema potrebi.
Počinju shvaćati koliki utjecaj ima
Mijenjanje snage sinapsi i lanaca neurona u mozgu ključno je za formiranje sjećanja, pomažući mozgu da pripiše vrijednost onome kroz što prolazimo: sve što nam se događa negdje je na ljestvici za pamćenje. Ovi testovi pokazuju da zona incerta kodira prethodna iskustva na poseban dvosmjeran način koji dosad nije viđen. Daljnji testovi u kojima su putevi zone incerta bili blokirani rezultirali su smetnjama u učenju kod miševa.
“Ova povezanost implicira da bi aktivacija zone incerta trebala rezultirati čistom ekscitacijom neokortikalnih krugova”, kaže Schroeder. “Međutim, kombiniranje ovoga s preraspodjelom inhibicije koju vidimo kod učenja pokazuje da ovaj put vjerojatno ima još bogatije računske posljedice za neokortikalno procesiranje.”
Ovo je sve neuroznanost na relativno visokoj razini, ali zaključak je da sada znamo više o tome kako tajanstvena regija mozga utječe na pamćenje i sposobnost učenja – i to na neobičan i neočekivan način koji je od posebnog interesa za znanstvenike. Kako sve više studija istražuje ulogu zona incerta, počinjemo shvaćati koliki utjecaj ima: sada se povezuje sa spavanjem i hranjenjem te boli i tjeskobom. Štoviše, zona je redovito ciljana u liječenju Parkinsonove bolesti, iako znanstvenici još uvijek nisu sigurni zašto pomaže kod simptoma. Buduća istraživanja poput ovog trebala bi pomoći u rješavanju te misterije i nekoliko drugih. “U konačnici, nadamo se da će ova studija također potaknuti druge istraživače da nastave istraživati ulogu inhibicije dugog dometa u regulaciji neokortikalne funkcije, kako iz zone incerta tako i iz dodatnih izvora koji se tek trebaju identificirati”, kaže neuroznanstvenik Johannes Letzkus iz Sveučilište u Freiburgu.
