Upravo zbog veličine i moći Dinama ne može se danas i dalje voditi klub onako kako se to činilo donedavno
U nizu medijskih istupa oko borbe za (pre)vlast u GNK Dinamu, javnost je najviše zaintrigirala svježe izrečena poruka Zdravka Mamića da se povlači iz unutarklupske borbe i okreće svom životu. Sukladno činjenici da je u gotovo 20 godina vladajućeg statusa u maksimirskom klubu u više navrata javnosti govorio da odlazi, a nije otišao, podosta je onih koji i ovu najavu tretiraju kao dio neke nove strategije sa starim ciljem zadržavanja glavnog utjecaja u najmoćnijem hrvatskom sportskom klubu. I jednom od najjačih nogometnih klubova u jugoistočnoj Europi. Što je posrijedi?
Na stranu što svi imaju neke svoje provjerene istine, jedina činjenica jest da samo Zdravko Mamić zna što točno smjera u kontekstu Dinama i njegove perspektive, odnosno, svog statusa u toj priči. No, ako se načelno može razumjeti skepsa onog (većeg) dijela javnosti prema mogućnosti da se samovoljno definitivno izuzme iz daljnje borbe za pozicije u Dinamu, onda je bitno naglasiti kako su uvjeti u kojima su se događale prijašnje Mamićeve najave posve drukčiji u odnosu na aktualnost.
Ti uvjeti nisu sada samo vrlo nepovoljni za njegovu ambiciju da ostane ideolog Dinamove svakodnevice, nego su takvi da mu je praktično nemoguće preko bilo kojih posrednika, ma kako mu lojalni bili, usmjeravati kadrovske, organizacijske i financijske, posljedično i natjecateljske pravce Dinama.
Nije stvar tek u limitirajućoj poziciji funkcioniranja izvan države jer u egzilu je već petu godinu, nije ni u pravomoćnosti presude jer je ona na snazi gotovo godinu dana, već u Dinamovom čelništvu koje mu je otkazalo poslušnost i želi prekinuti njegove spone utjecaja u klubu. No, ljudi koji su se sada tako drastično odrekli Zdravka Mamića donedavno su mu bili i te kako lojalni, stoga je logično zaključiti da je urušavanje 20 godina hijerarhije u Maksimiru generirano nekim drugim stvarima, a o kojima javnost zapravo ni ne lamentira. Točno je, naime, da je svaki vladar moćan onoliko koliko mu je kompaktna unutarnja grupa suradnika.
Ta je kompaktnost najviše na iskušenju kada se osjete prve strateške slabosti vladara. U Mamićevom slučaju to je sve gore navedeno – egzil, presuda, udaljenost i limitirajuća potreba posrednika da usmjeravaju željene odluke i utjecaje u klubu. Najvažniji problem je, međutim, ono što je Zdravko Mamić sportski gledano učinio od Dinama u dvadesetak godina. Od 2003. godine, kada je započeo vladavinu u Maksimiru i prerastao u neprijepornog šefa Dinama i hrvatskog nogometa, Modri su postali nedodirljivi u Hrvatskoj, ali i klub stabilne srednje klase u Europi. Dinamo je postao i klub koji je dao najviše velikih igrača za reprezentaciju koja će u protekloj dekadi postati stabilan akter elitnog svjetskog kruga. Doprinos Zdravka Mamića u tom kontekstu je neprijeporan i treba ga analitički odvajati od onih djela za koje jest i još će odgovarati pred sudskim institucijama.
Eto, upravo zbog veličine i moći Dinama ne može se danas i dalje voditi klub onako kako se to činilo donedavno. Preveliki je interes javnosti oko Dinama, veliki je odjek u inozemstvu zbog uspješnosti i atraktivnih transfera, ogroman je javni utjecaj i navijačkog korpusa, te je u konačnici posljedično logičan interes politike, lokalne i državne, za događanjima u tako snažnom društvenom mediju unutar ipak male Hrvatske. Ona danas nije ista kao prije 5 ili 10, a pogotovo 20 godina. Činjenica da je politika odlučila investirati u sportsku infrastrukturu samo pospješuje mehanizme u kojima ona neće dozvoliti da projekti od “nacionalnog interesa” budu opstruirani ili opterećeni u ime bilo kojih nižih interesa…
Zdravko Mamić je čovjek na pragu 64. godine. Uz iskustva koje je prošao, uz promućurnost kojom je dostigao gore navedene statuse, djeluje logično da je uvidio kako borba za održanje strukturnih utjecaja u Dinamu nema perspektive. Ako je njegov najavljeni odmak samo deklarativan, tijekovi se neće mijenjati. Za to više ne postoje (pred)uvjeti. On može nastaviti svoje borbe i trošiti energiju, ali logično je zaključiti kako je nakon 20 godina završena jedna vrlo intenzivna i kontroverzna era Dinama i hrvatskog nogometa, a posljedično i društvene scene!
