Connect with us

Upište pojam za pretragu

Tehnologija

Samo nam je to trebalo u životu: Znanstvenici otkrili kako je i zašto započela invazija azijskog stršljena ubojice na Europu

Invazivne vrste imaju ozloglašenu sposobnost brzog širenja kroz nepripremljene ekosustave, ostavljajući pustoš za sobom. Azijski stršljen (Vespa velutina) nije iznimka, širi svoje stanište za više od 80 kilometara godišnje dok lovi medonosne pčele, muhe lebdilice i druge insekte.

 

Prije gotovo 20 godina, ovi krupni letači – često nazivani ‘stršljeni ubojice’ – stigli su u Europu, pa čak su i prešli La Manche i došli u UK 2016. godine. Genetska analiza sada je otkrila da je njihova brza i raširena infestacija po zapadu vjerojatno rezultat samo jedne ose koja je 2004. godine skočila u Francusku iz Kine. “Naše istraživanje otkrilo je izvanredan potencijal za širenje populacije eusocijalnih insekata u napadnutim područjima, čak i kada je originalna genetska raznolikost izuzetno niska”, kaže ekolog sa Sveučilišta Cork Simon Harrison, prenosi Science Alert. Zoologinja sa sveučilišta Cork Eileen Dillane i tim analizirali su tri gena iz prvog zabilježenog dolaska azijskog stršljena u Irsku u travnju 2021. godine i usporedili ih sa sekvencama osa pronađenih diljem Europe. Svi geni bili su mitohondrijski geni, koji se prenose po ženskoj liniji.

klik.hr

PROČITAJTE VIJESTI SA SVIH PORTALA

 

 

Samo nam je to trebalo u životu: Znanstvenici otkrili kako je i zašto započela invazija azijskog stršljena ubojice na Europu

Marko, 26.12.2022.

Prije gotovo 20 godina, ovi krupni letači – često nazivani ‘stršljeni ubojice’ – stigli su u Europu.

pexels 1-min

[Foto: pexels ]

Invazivne vrste imaju ozloglašenu sposobnost brzog širenja kroz nepripremljene ekosustave, ostavljajući pustoš za sobom. Azijski stršljen (Vespa velutina) nije iznimka, širi svoje stanište za više od 80 kilometara godišnje dok lovi medonosne pčele, muhe lebdilice i druge insekte.

 

Prije gotovo 20 godina, ovi krupni letači – često nazivani ‘stršljeni ubojice’ – stigli su u Europu, pa čak su i prešli La Manche i došli u UK 2016. godine. Genetska analiza sada je otkrila da je njihova brza i raširena infestacija po zapadu vjerojatno rezultat samo jedne ose koja je 2004. godine skočila u Francusku iz Kine. “Naše istraživanje otkrilo je izvanredan potencijal za širenje populacije eusocijalnih insekata u napadnutim područjima, čak i kada je originalna genetska raznolikost izuzetno niska”, kaže ekolog sa Sveučilišta Cork Simon Harrison, prenosi Science Alert. Zoologinja sa sveučilišta Cork Eileen Dillane i tim analizirali su tri gena iz prvog zabilježenog dolaska azijskog stršljena u Irsku u travnju 2021. godine i usporedili ih sa sekvencama osa pronađenih diljem Europe. Svi geni bili su mitohondrijski geni, koji se prenose po ženskoj liniji.

 

 

Zašto su došli

 

“Raniji radovi pokazali su da azijski stršljeni u Europi očito dijele istu genetsku liniju, temeljeno na studijama jednog gena. Otišli smo korak dalje i pogledali dva dodatna gena koji bi bili osjetljiviji u otkrivanju varijacija unutar invazivne populacije, “ objašnjava Dillane. Rezultati su pokazali da je majčinska linija ose pronađena u Dublinu ista kao u cijeloj Europi. “Naši rezultati, zajedno s rezultatima drugih skupina, sugeriraju da cijela populacija V. velutina u Europi, koja sada potencijalno broji milijune jedinki, potječe od jedne uparene kraljice koja je stigla iz Kine prije nekih 15-20 godina”, tim piše u svom radu. U svojoj matičnoj jugoistočnoj Aziji azijski stršljen lovi azijske medonosne pčele koje imaju složen sustav upozoravanja i obrane od plijena. Napast će napadačku osu u pčelinjoj kugli, pregrijati je do smrti. Nažalost, europskim pčelama nedostaje ova obrambena ponašanja, što ih čini lakim metama za ose, što dovodi do zabrinutosti za usluge oprašivanja diljem kontinenta.

 

Iako azijske ose imaju gadan ubod na koji neki ljudi mogu imati alergijske reakcije, one srećom nisu agresivne prema ljudima, za razliku od europskih osa. Vrlo niska genetička raznolikost unutar europske populacije V. velutina mogla bi pružiti potencijal za biološku kontrolu, primjećuju Dillane i kolege. Nažalost, također upozoravaju istraživači, “klimatske promjene će vjerojatno povećati prijetnju uspješne invazije u budućnosti, tako da se mora održavati oprez protiv ove vrste.”

Centralna.ba