Državu i njene institucije prvo su privatizirali, onda razvalili, društvo podijelili i sada samozadovoljno nastavljaju dalje, sve u ime svojih naroda! Rat u Ukrajini, sklonio je SNSD, HDZ i SDA s očiju javnosti i omogućio im da dođu do daha i vremena kako bi se još više primakli svoj konačnom cilju – u najkraćem, pobjedi na izborima ove godine, obnavljanju iste koalicije s objašnjenjem da je to „realno stanje stvari“ i u konačnici, 2025. godine, uspostavu Dodikove, Čivićeve i Izetbegovićeve uokvirene teritorije na kojoj će svaki od njih uspostaviti svoj režim i biti gospodar života i smrti.
Lažni predstavnici
Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović i njihove stranke nastavit će, naravno, da se javno svađaju, a onim najvažnijim tajnim kanalima odlično sporazumijevaju i dogovaraju. Dodik nastavlja sa svojom igrom potpuno svjestan da se entiteti ne mogu otcijepiti pa mu je ova politička i društvena situacija u BiH idealna prije svega zbog ličnih interesa. Čović pričom o majorizaciji Hrvata održava sebe u i na vlasti dobro znajući da članovi Predsjedništva BiH nisu predstavnici naroda. Izetbegović je negdje između njih dvojice, puna su mu usta priče o zaštiti BiH, a kada bi se ono što radi i govori razgrnulo, jasno bi postalo da mu je cilj bilo kakva bošnjačka država. Isto kao Čoviću treći entitet, hrvatski naravno, a Dodiku srpska država u BiH. Republika Srpska ni po pravu ni po pravdi nije vlasništvo srpskog naroda.
Da je drugačije, ne bi oni sami sebe proglasili čuvarima naroda kojima pripadaju nego bi učinili sve na afirmaciji, zapravo uspostavi bosanskohercegovačkog nacionalnog identiteta koji ne bi nimalo okrnjio bošnjaštvo, hrvatstvo i srpstvo bilo kojeg njenog građanina, ali bi bio garancija državnog jedinstva. To državno jedinstvo je voljom i interesima famoznog trojca je najureno iz ove države pa je BiH pretvorena samo u zemlju i teritoriju na kojoj žive neki ljudi.
Do savršenstva izrađenom manipulacijom Dodik, Čović i Izetbegović sebe vide i predstavljaju kao jedine i legitimne predstavnike naroda kojima pripadaju, koji su ih na izborima izabrali i kao stoje iza njih. Dodik i Čović neće ni da čuju za građansku BiH, a Izetbegović po običaju jedno ujutro, drugo u podne , treće navečer, a sve u ime svojih naroda.
Narodi ne biraju
Na izborima narodi ne biraju vlast nego to čine građani birači i tako je svugdje u svijetu. Pilu je još ‘90. naopako okrenuo Alija Izetbegović govoreći o dogovoru naroda „koje mogu voditi samo istinski predstavnici naroda, a istinske predstavnike mogu odrediti sami narodi na slobodnim izborima“. Tada su građani bačeni u jarak, a šefovima nacionalnih stranaka BiH je data u vlasništvo.
Najbolje objašnjenje toga dao je član Udruženja njemačkih profesora ustavnog prava, dr. Edin Šarčević, profesor na Pravnom fakultetu u Lajpcigu:
“Vladavina u ime naroda je ključna smetnja ekonomskom razvoju, usvajanju sdtečevina EU i ujedno čvrst garant da se korupcija, kriminal i politička kontrola nad pravosuđem mogu održavati do u nedogled. U dogovoru naroda nestaje sam čovjek, njegova nepovrediva prava i njegovo dostojanstvo”.
Sve u svemu, Dodiku, Čoviću i Izetbegoviću treba još samo malo vremena da svijet uvjere kako je najbolje rješenje podjela BiH na troje i zbog toga im je pobjeda na izborima 2022. kao voda žednom. Tri godine nakon toga bit će im dovoljne da svaki ponaosob osigura sebi svoje carstvo. Narodima kojima pripadaju lako je sve objasniti, a građane BiH koji dignu glas protiv toga neće im biti teško ukloniti, svakako i sad sve drža pod svojom kontrolom.
Taj scenario nije nikakva tajna i dobro je poznat vrhovima i obavještajnim službama najmoćnijih država svijeta i nije da nema određene podrške.
