Mjesecima i godinama unazad diplomatski predstavnici međunarodne zajednice uzalud pokušavaju urazumiti Milorada Dodika te ga nagovoriti na razgovor i dijalog.
Godinama već Milorad Dodik igra šahovsku partiju u kojoj je svoje figure uvukao ‘duboko’ među suparničke te rovari po sistemu i krši ga iznutra.
Sporost, tromost i izostanak bilo kakve proaktivnosti međunarodne zajednice dali su Dodiku ono što mu je najviše trebalo – vrijeme.
Propuštene prilike
I on ga je, iz njegove perspektive, dobro koristio. Neustavnim, politički opasnim potezima pomjerao je ‘crvene linije’ koje je međunarodna zajednica stavljala pred njega i godinama je prolazio nekažnjeno, dok je svoj politički rejting dizao u RS.
U tom periodu propuštene su važne prilike da se Dodik umiri, diplomatskim manevrima ‘prisili’ i usmjeri ka konstruktivnoj politici.
U cijeloj priči ne treba zanemariti ni greške bošnjačke odnosno probosanke politike, koja mu je često izlazila ususret malim ustupcima od kojih je on sastavlja veliki mozaik i sve je bliži svom snu – sve autonomnijim entitetom i na kraju nezavisnoj RS.
Iako se međunarodna zajednica pokrenula i probudila iz svog dubokog sna, čini se konačno prepoznajući puni obim destruktivnosti politike Milorada Dodika, ipak konstantno pravi istu grešku – pokušava ga urazumiti i privesti na dijalog.
Bezbroj puta se Dodik pozivao na dijalog nakon što je Valentin Inzko nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Posljednih mjeseci se poziva na dijalog oko državne imovine.
Niti jedan od tih poziva Dodik nije prihvatio, a potezi su mu bili sve radikalniji.
Posljednji potezi
I posljedni potezi novog visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojima je suspendirao zakon o neporektnoj imovini RS, ide u tom pravcu. Schmidt je, obrazlažući svoju odluku, ponovo pozvao Dodika da sjedne za stol i pregovora o tome kako će se koristiti državna imovina.
S druge strane, Dodik je odlučan da ignorira odluke koje Schmidt nameće. A za to je čini se ponovo vjetar u leđa dobio iz Beograda. Nakon sastanka s predsjednikom Srbije, Dodik je danas ponovio da ostaje pri svojoj politici i da je neće mijenjati.
Upravo zato je važno da su SAD i Velika Britanija, a od danas izgleda i Njemačka, izabrale drugačije puteve, odnosno put sankcija. I to bi, bar kako sada stvari stoje, mogao bi biti jedini način za smirivanje politički podivljalog nacionaliste te put u njegov konačni politički slom.
Beskrajno prizivanje odlutalog i u nacionalizam zagriženog Dodika da se urazumi i dozove racija, očigledno ne daje rezultate.
