Tlo u Hercegovini ne miruje. Ovaj kraj je jutros probudio novi potres, jačine 4,8 stepeni po Rihteru. Osjetio se u cijeloj BiH, ali i regiji. Na sreću, nije bilo povrijeđenih, ni veće materijalne štete.
Nastala materijalna šteta se još zbraja, ali za nju Stočani ne brinu jer, kažu, sve se može nadoknaditi, samo život ne.
Potresi se ne mogu predvidjeti, ali struka poznaje njihove karakteristike i stoga poručuju da su naknadni potresi normalna pojava. Broj ponavljanja zavisi od jačine glavnog potresa.
Seizmolog Krešimir Kuk objašnjava kako se u sistemu rasjeda ili na rasjedu na kojem je došlo do pomaka uspostavila nova situacija i to je nešto što će neko vrijeme trajati – trebaju se poništiti ove promjene u silama napetosti i to je tzv. namještanje rasjeda, piše federalna.ba.
“To vam je, ustvari, stabilizacije litosfere. Dakle, ona je destabilizirana prvim potresom i sada se mora stabilizirati. Dakle, uvijek očekujemo te tzv. povratne ili reverzibilne trusove. Stabilizacija litosfere zna biti dugotrajan proces”, ističe profesor geografije Vedran Zubić.
Bosna i Hercegovina je trusno područje, ali ima i određenih prednosti. Dok je kameno hercegovačko tlo bilo spas od veće katastrofe, za mirno tlo u Sarajevu i okolnom području zaslužna je planina Treskavica.
“Nalazimo se u tektonskom prostoru gdje se subduktuju tektonske ploče zahvaljujući pokretu Afričke ploče i možemo konstatirati da nam je zemljotres permanentno moguć – i to onaj, makar hipotetički, čak i do skale 7 po Richteru”, dodaje Zubić.
Kuk podsjeća kako se u ovom potresu hipocentar – mjesto nastanka potresa, pa onda i epicentar – kao najbliže mjesto na površini, nalazi na čvrstom i stjenovitom terenu te da se zbog toga nije desio petrinjski scenarij, gdje je tlo rastresito.
Nemirno tlo nametnulo je pitanje sigurnosti i kvaliteta stambenih objekata. Profesor Zubić podsjeća na zakon kojim se nakon razornog potresa 1969. godine u Banjoj Luci tretira ovo pitanje. Tada je propisano da gradnja zgrada bude pogodna za jače potrese, pa čak i do 7 stepeni po Richteru. Danas se u praksi vidi nešto drugo. Istina, pravila postoje, ali se ne poštuju uvijek.
“Svi veći projekti moraju imati i reviziju. Ne mogu proći, ne bi trebali proći – mada prođu, jer sam bio u situaciji da nađem projekat koji je prošao nešto što ja ne bih nikad dozvolio. Danas investitori traže najjeftinije. Svi javni tenderi koji su bili – na svim je prošao najjeftiniji ponuđač. Znači, negdje mora pući”, tvrdi arhitekt Enes Komarica.
Zato je važno preventivno djelovati da bi se spriječile veće tragedije, zaključuju naši sagovornici.
