Medijski izvještaji i materijali, te svjedočenja novinarki i novinara imali su važnu ulogu u osnivanju i radu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), rečeno je na konferenciji “Novinarstvo kao prvi nacrt historije” koju je organizirao Mediacentar iz Sarajeva, piše BIRN BiH.
Najmanje 31 novinar i novinarka koji su svjedočili pred Haškim tribunalom u slučajevima ratnih zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije tokom protekle dvije decenije, a kroz projekt Mediacentra Sarajevo čija je završna konferencija održana danas, njih 14 su kroz dubinske polustrukturirane intervjue podijelili svoja iskustva, dileme i mišljenja o sudskim procesima.
Alija Lizde je tokom 1993. godine radio u novinama 41. mostarske brigade – “Mostarsko jutro” i kao urednik vijesti u Radio BiH – Ratni studio Mostar, odakle je odveden u logor.
“Ljudi su znali da sam novinar i bili su oko mene. Mislili su da sve znam, a ja sam govorio ‘bit će bolje, bolje nego što se nadamo’”, ispričao je Lizde kao jedan od 14 novinara koji su u sklopu projekta Mediacentra “Novinarstvo kao prvi nacrt historije” podijelili svoja iskustva svjedočenja pred Haškim tribunalom.
Kroz ovaj projekat istražuje se i analizira uloga novinara i novinarki, te novinskog materijala u procesuiranju ratnih zločina u Haagu.
Da su novinari nacrt historije mišljenja je Boro Kontić, direktor Mediacentra, koji navodi kako je istina ona koja u ratu prva pogine.
On je podsjetio na izvještavanje novinara BBC-a Jeremyja Bowena koji je izvijestio o zločinima u Ukrajini i mogućnostima da se neki događaji okvalificiraju kao ratni zločini.
“On govori i o svoja četiri svjedočenja pred Haškim tribunalom zbog rata na prostoru bivše Jugoslavije u našem serijalu”, rekao je Kontić, podsjećajući kako je Bowen jedan od 14 intervjuisanih novinara.
“Često su novinari ti koji prvi svjedoče događanjima u sukobima i ratovima i njihova saznanja, nalazi, videosnimci i fotografije igraju vrlo važnu ulogu u procesima koji dolaze poslije”, kazao je u uvodnom obraćanju Jan Waltmans, ambasador Kraljevine Nizozemske koja je finansirala ovaj projekat.
Waltmans je rekao kako svi zločini trebaju biti istraženi, te da mediji u tome igraju značajnu ulogu.
googletag.cmd.push(function() { googletag.display(‘div-gpt-ad-1628534950941-0’); });
Mehmed Halilović o ratu u BiH govori kao o drugom ratu jer je prije 90-ih godina prošlog stoljeća kao novinar “Oslobođenja” izvještavao iz regiona Srednjeg istoka.
“Ovaj drugi rat koji je došao 90-ih godina za mene kao novinara ne može se uporediti sa iskustvom koje sam tamo imao”, kazao je Agović, navodeći kako on i njegove kolege nisu bili samo novinari, već i akteri rata.
Prolazili smo kroz sve te patnje i iskustva stradanja koja su imali građani u Sarajevu, u BiH, prisjetio se Halilović.
Senad Pećanin je govorio o važnosti činjenica u novinarstvu.
“Jasan moralni stav ne daje pravo novinaru da falsificira činjenice. Ako padne granata na Markale, novinari nemaju pravo povećavati broj žrtava”, rekao je Pećanin, dodajući kako on u odnosu na izvještavanje prije 30 godina ne bi ništa mijenjao, osim što žali što nije napravio dodatni videomarijal.
Nadovezujući se na Pećanina, Aida Čerkez-Robinson, koja je bila šefica biroa Associated Pressa 1994. godine, kazala je da je za izvještavanje o broju umrlih išla u mrtvačnicu da bi mogla pružiti tačnu informaciju.
“Do kraja sam morala lično prebrojati da vidim je li toliko mrtvih”, navela je Čerkez-Robinson, dodajući kako se ranjeni nisu mogli prebrojati, te da se tu stavljalo navodno.
Ona je prepričala situaciju u kojoj se požalila Christiane Amanpour zbog toga što je bila jedina Bosanka koja radi kao strani novinar.
“Ako budeš tražila balans i bude masakr na jednoj strani, tražit ćeš ga i na drugoj. Ne trebaš biti neutralna, već govoriti istinu”, prepričala je Čerkez-Robinson riječi koje joj je tada Amanpour rekla.
Doprinos novinara dat je i u otvaranju Tribunala i njihovim svjedočenjima u Haagu, smatra Senka Nožica, advokatica sa dugogodišnjim iskustvom u predmetima ratnih zločina.
“Veliki broj novinara je svjedočio i presude su donošene prema njihovim izvještajima”, navela je Nožica, dodajući kako su njihovi iskazi bili potpora onome što je snimljeno.
“Novinari mogu pokazati da se desio zločin, ko je počinio zločin i okolnosti u kojima je počinjen”, zaključila je Nožica.
Dragan Golubović iz Mediacentra se u svom obraćanju prisjetio kako mu je Florence Hartmann u intervjuu, jednom od 14 koji su snimljeni za ovaj projekat, kazala kako je istinska vrijednost Tribunala to što je prikupio veliki broj dokumenata i dokaza koji su korišteni, što daje šansu da se oni posmatraju i na neki drugi način, ne samo onako kako su ih posmatrali sudije i tužioci.
Hartmann je u svom izlaganju na konferenciji rekla kako je njena situacija bila sve vrijeme specifična jer je iz novinarstva ušla u Tribunal kao glasnogovornik Tužilaštva.
“Haški tribunal mi je omogućio da ocijenim rad novinarstva, da li smo povećali brojke, ispričali istinu”, navela je Hartmann, podsjećajući kako je tokom rata u BiH iz sjedišta u Beogradu putovala pokrivajući događaje.
Ona kaže kako nije mislila svjedočiti, ali da je prilikom otvaranja predmeta za Ovčaru bila jedini svjedok koji je mogao potvrditi pronalazak grobnica.
Novinar Alija Lizde je dodao kako mu je bilo drago što je dobio poziv da svjedoči u Haagu u predmetu “Prlić i drugi”.
“Kad čovjek priča istinu, uvijek priča istinu”, zaključio je on, navodeći kako je zadovoljan presudama Haaga, ali da danas ne vidi refleksije presuda, jer se brojni presuđeni za ratni zločine smatraju herojima.
Vijest Novinarstvo kao prvi nacrt historije: Haške presude i na osnovu medijskih izvještaja se prvi put pojavila na sljedećem linku: Fokus.ba.
