Ne postoji jednostavan odgovor na pitanje zašto nam se dešavaju i ponavljaju ubistva, poput posljednjih u Sarajevu ili Doboju, niti mjera koja bi zaustavila nasilje u društvu, kaže stručnjak za sigurnost Safet Mušić komentirajući novu seriju crnih vijesti iz gradova BiH.
Dodaje da nasilje predstavlja kompleksan i sveobuhvatan problem koji je povezan sa različitim društvenim pojavama.
– Te pojave specifične za BiH su po mom mišljenju, posljedica gubitka društvenih normi zbog destrukcije nematerijalnih vrijednosti u posljednjem ratu, te snažnog uticaja modernizacije društva prije svega interneta i globalizacije.Zabrinjavajuće je to što su u nekim slučajevima vrlo mladi ljudi ubice, pa ih ne možemo direktno povezati sa PTSP-om ili posljedicom ratne traume. Većina njih nije imala registrovana psihička oboljenja, čak nisu bili u lošoj materijalnoj situaciji niti u nekoj vrsti beznađa – kaže Mušić za portal “Avaza“.
Djelovati profesionalno
U nedostatku ovih faktora, koji se u stručnoj zajednici u BiH smatraju glavnim uzrocima ili pokretačima teških nasilnih djela i ubistava, uzroke treba tražiti prije svega u odgovoru na pitanje gdje smo kao društvo zakazali.
– Ne možemo reći da se neko rodi kao ubica, niti je to naučno utemeljeno. Jer u samom procesu formiranja ličnosti gotovo podjednako su prisutni razvojno-psihološki, društveni i faktori genetike.
Tu trebamo tražiti uzroke i pokušati djelovati profesionalno i sistemski u cilju smanjenja broja ubistava i nasilja uopšte – ističe Mušić.
Konstantna saradnja
Ključnom obavezom smatra prevenciju, ali uprkos činjenici da se na nju ukazuje nakon svakog novog ubistva u državi adekvatne mjere izostaju. U definiranju konkretnih preventivnih politika cijelo društvo ima svoje mjesto i ulogu.
– Prema iskustvu država EU, najznačajnija je prevencija nasilja na lokalnom nivou u koju trebaju biti uključeni prosvjetni i socijalni radnici, zdravstveni radnici, policija i same lokalne zajednice.Da bi se to postiglo potrebna je konstantna saradnja i razmjena iskustava i praksi između sistema obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, policije, pravosuđa, pa čak sportskih, kulturnih i drugih nadležnih i pozvanih institucija i organizacija. Najefikasnije bi bile zajedničke aktivnosti i projekti, pa razmisliti i o promjeni nastavnih kurikuluma, gdje bi prevencija nasilja trebala biti uvrštena u iste.
Policija shodno propisima prije svega reaguje represivno i odvraćajuće, tako da su u prevenciji na prvoj liniji obrazovno-odgojne institucije, centri za socijalni rad i lokalne upravne institucije, te ne možemo neosnovano optuživati isključivo policiju za pojavu nasilja I ubistva – naglašava stručnjak za sigurnost Safet Mušić.
