Hrvatski pop pjevač Petar Grašo koji je godinama gradio svoju karijeru računajući samo na svoj glas i pjesme koje je nudio publici, iznenada je dospio u žižu interesovanja javnosti zbog svog privatnog života. Sve se desilo kada je objelodanjena njegova veza sa kćerkom autorskog tandema Huljić, Hanom, a pogotovo sada kada se zna da njih dvoje očekuju i prvo dijete. Pjevača samo sreli ovih dana kada je došao u Beograd da za Dan zaljubljenih održi koncert u jednom ekskluzivnom hotelu.
Ljubav prema djetetu
Kako se osjećate sada kada postajete otac?
-Bolje ću znati, kada postanem (smijeh)… Šalu na stranu, to je jedna uloga s kojom se čovjek potpuno realizira, ali to je nešto što ne možeš unaprijed znati kako ćeš se osjećati, prije svega kako ćeš se snaći. Ja volim djecu i sad kada dođe moje dijete nadam se da ću mu pružiti svu ono ljubav koju su pružili meni moji roditelji.
Za Dan zaljubljenih ste radili, pjevali u Beogradu… Zar to romantično veče ipak niste trebali provesti sa svojom odabranicom?
-Pa, ja bih volio da jesam, ali nama muzičarima su svi ti dani kada se drugi zabavljaju ili nešto obilježavaju, radni dani. Iskreno rečeno ja sam sretan zbog toga jer ovo nije moj posao ovo je moja ljubav, ja volim da nastupam, a nekih romantičnih večeri će biti u životu, ne mora biti za Valentinovo. Ja se radujem kad mogu nekim drugim zaljubljenim ljudima da uljepšam veče, a ja ću u svom Splitu imati vremena za neke moje romantične večeri sa osobama koje volim.
Znači, potvrđujete da ste romantični i da voljenu osobu i druge drage ljude znate i da obradujete poklonima ili na neki drugi način?
-Jesam romantičan, nisam patetičan, a sad koja je doza romantike normalna da to nikad ne možete znati. Neko je više romantičan tip, a neko malo manje. Takođe, mislim da treba pogoditi trenutak, jer postoje momenti kada za romantiku nema mjesta, a postoje trenuci kad romantika sama izađe… Generalno postoje ljudi koje volim da obradujem uglavnom nekim sitnicama kao i oni mene, i znamo da smo obradovali jedni druge, samim tim i što smo mislili na njih. To mene baš raduje kad shvatim da ljudi razmišljaju o tome kako da te obraduju. To zaista nikada ne mora biti nikakav skup poklon, ali kad ti neko nešto da i ti znaš da je mislio na tebe, to me obraduje.
Kao čovjek koji je čuvao svoju privatnost, nije imao nikakve afere po tom pitanju, sada ste i s te strane u žiži od kada je objelodanjena vaša veza sa Hanom. Kako gledate na to?
-Htio bih demistificirati sve te neke stvari koje mi se događaju iako ni nama nije jasno kakav se ’hajp’ stvorio oko toga svega skupa. Svjesni smo moje pozicije, svjesni smo njene pozicije, kao i njene familije, ali nijednog trenutka nismo mislili da postanemo “hrvatski Megan i Hari” kako nas mediji zovu, pogotovo ja koji, ako pogledate, imam vrlo siromašan instagram, bez privatnih stvari, samo su tu koncerti i njihove najave. I, sad, nas dvoje koji smo izuzetno povučeni van stejdža odjedanput sam u žiži da faktički ne možemo izaći vani jer nas konstantno love, slikaju telefonima i nakon 20 minuta smo na nekom portalu. To nije jednostavno, ali s druge strane mediji su tu da pišu i slikaju, mi smo tu da pokušamo da ostanemo kakvi jesmo.
Da li su Huljići, Tonči i Vjekoslava, zadovoljni zetom?
-Svi smo izuzetno zadovoljni.
Svi se dugo i poznajete…
-Da vam kažem, svi smo izuzetno sretni, svi smo zadovoljni, i trudimo se koliko god je moguće ne maltretirati ljude sa našim privatnim stvarima. I Tonči je briljantan autor, biljantan čovjek, koji želi da njegovo djelo priča, a ne da se tu miješaju druge stvari. Ja sam uvijek želio, vezano uz moju muziku, da ton bude važniji nego slika, da me što manje budem u novinama ali da ljudi vole moju muziku. I nekako sam to do sada uspijevao. I da odgovorim, ono što ste pitali, petpostavljam da su Huljići zadovoljni zetom.
A vaši roditelji snahom?
-Ja sam vam rekao, sve stane u tu jednu prostu rečenicu, “svi smo sretni”!
Stotinjak koncerata
Da li pripremate nešto novo na muzičkom planu, na čemu sada radite?
-Izašla je pjesma za koju sam dobio tu nagradu „Cesaricu“ za hit godine u Hrvatskoj i za koju, ruku na srce, nismo očekivali da će kratko vrijeme tako brzo zasjesti na prvo mjesto top ljestivica. Dobila je i nagradu Narodnog radija koji je najslušaniji radio za popularnu glazbu u Hrvatskoj, sve se to praktički događalo u mjesec-dva tako da nismo ni stigli da nešto novo planiramo. Ali, sasvim je jasno da treba da se napravi još nekoliko pjesama ove godine i da se izda album. A u međuvremenu čeka me jako zahtjevna godina sa stotinjak planiranih koncerata, s tim da već počeli bukirati i 2023. Ljudi su očigledno izuzetno željni koncerata, svi smo mi mirovali dvije godine i sada to i mi i publika moramo nadoknaditi. Očekuju me koncerti u zagrebačkoj Areni dva dana zaredom na što sam vrlo ponosan, nisam očekivao, čeka me koncert u rasprodanoj splitskoj Areni, pulska Arena, pa hala ’Boris Trajkovski’ u Skoplju, radićemo nekoliko dvoranskih koncerata u Sloveniji, a plan mi je i moja velika želja koncert u Beogradskoja areni i na tome se već radi.
Sretan sam da ljudi prepoznaju tu sličnost sa Oliverom
Dobili ste nagradu za hit godine u Hrvatskoj („Jel’ ti reka ’ko“) i svi ponovo pišu kako ih podsjećate na Olivera Dragojevića?
-Ja sam svjestan da moj glas ljude prije svega podsjeća na Mediteran, na morsku atmosferu, i ja od toga ne mogu pobjeći, niti želim, jer to sam ja. Moram priznati da i meni ponekad tako zazvuči, da ličim na Olivera, ali jednostavno to je takva boja glasa. Oliver i ja smo takođe o tome pričali i onda se i šalili, on je govorio “ko zna možda sam ja nešto petljao sa tvojom majkom”. Oliver je zaista bio veliki šaljivdžija i družili smo se često, puno je utjecao na mene, ali na boju glasa nije utjecao, boja glasa je ta koja je. Međutim, sretan sam da ljudi to prepoznaju. Jako puno se povlači po medijima jedna vrlo laskava titula, a to je da sam „nasljednik Olivera“, ali od koje se ja apsolutno odmičem. Ja mislim da je Oliver jedna instiutucija sama za sebe koju ne treba naslijeđivati, ali mi je drago da ljudi prepoznaju taj jedan mentalitet, odnosno taj jedan miris mora i Mediterana koji ja nosim za sobom i prepoznaju me tu i po tome, gde su prepoznavali i Olivera. Ja sam rođeni Splićanin i nikad neću otići iz Splita jer Split je dio mene, more je dio mene, ribarenje je dio mene. Ja sam čovjek koji jednostavno voli biti uz more i obožava boraviti uz more.
Piše: Slavica Danilović
