Mnoge od rizičnih zemalja nalaze se na u Latinskoj Americi, Aziji, Africi i Oceaniji, zaključak je opsežne studije Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu
Čak 25 posto svjetskih korisnika interneta živi u zemljama koje su na ciljane napade na njihovu internetsku infrastrukturu ranjivije nego što se mislilo. Mnoge od rizičnih zemalja nalaze se na jugu: u Latinskoj Americi, Aziji, Africi i Oceaniji. To je zaključak opsežne studije koju su na 75 zemalja svijeta proveli računalni znanstvenici Kalifornijskog sveučilišta u San Diegu (UCSD).
Struktura povezanosti
Struktura internetske povezanosti dramatično se razlikuje u različitim dijelovima svijeta. U mnogim razvijenim zemljama, poput Sjedinjenih Američkih Država, veliki broj davatelja internetskih usluga natječe se u pružanju usluga velikom broju korisnika. Te su mreže izravno povezane jedna s drugom i razmjenjuju sadržaj u procesu znanom kao direct peering. Svi se davatelji također mogu izravno priključiti na svjetsku internetsku infrastrukturu.
U drugim zemljama, od kojih su mnoge još uvijek u razvoju, većina korisnika oslanja se na nekoliko pružatelja usluga za pristup internetu, a jedan od tih pružatelja usluga opslužuje ogromnu većinu korisnika. Ti se pružatelji usluga oslanjaju na ograničen broj tvrtki, tranzitne autonomne sustave, kako bi dobili pristup globalnom internetu i prometu iz drugih zemalja i često su u državnom vlasništvu, bilježe istraživači
To zemlje s ovom vrstom internetske infrastrukture čini posebno ranjivim na napade jer je dovoljno napasti mali broj tranzitnih autonomnih sustava.
Od Kube do Bangladeša
U najgorem slučaju, jedan tranzitni autonomni sustav služi svim korisnicima, a tome je najsličnija situacija u zemljama kao što su Kuba i Sijera Leone. S druge strane, nakon što je vlada ovaj sektor otvorila privatnom poduzetništvu, Bangladeš je sa samo dva prešao na više od 30 pružatelja sustava. A to naglašava važnost državne regulative kada je u pitanju broj internetskih davatelja i tranzitnih autonomnih sustava dostupnih u zemlji.
Mnogi operateri podmorskih internetskih kabela nalaze se u vlasništvu države, otkrili su istraživači koji su pronašli tragove kolonijalizma u topologiji interneta na globalnom jugu. Na primjer, francuska tvrtka Orange snažno je prisutna u nekim afričkim zemljama.
Istraživači su se oslanjali na podatke Border Gateway Protocola, koji prate razmjenu informacija o usmjeravanju i dostupnosti između autonomnih sustava na internetu. U nastavku istraživanja kalifornijski će znanstvenici ispitati povezanost ključnih ustanova poput bolnica s internetom i njihovu ranjivost na moguće napade.
