POSTIGNUT je sporazum o zabrani uvoza ruske nafte u EU. O tome se dugo špekuliralo, a objavio je to jučer predsjednik Europskog vijeća Charles Michel.
Radi se o dvije trećine uvoza nafte
“Ovo odmah pokriva više od dvije trećine uvoza nafte iz Rusije, smanjujući ogroman izvor financiranja za ruski ratni stroj. To stvara maksimalni pritisak na Rusiju da okonča rat”, poručio je Michel.
Izazvalo je to i reakciju Rusije. Ruski stalni predstavnik pri međunarodnim organizacijama u Beču Mihail Uljanov oglasio se na Twitteru nakon objave predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen.
“Kako je jučer (Von der Leyen) ispravno rekla, Rusija će naći druge uvoznike. Važno je napomenuti da ona sada proturječi svojoj jučerašnjoj izjavi. Vrlo brza promjena načina razmišljanja ukazuje da EU nije u dobrom stanju”, napisao je.
Pobjednik Orban?
Kako je Index pisao, Michel i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen su ovaj šesti paket sankcija pokušali u javnosti predstaviti kao veliku pobjedu Europske unije i veliki udarac za Vladimira Putina, no mediji su skeptični i konstatiraju da je jedini pobjednik u cijeloj priči mađarski premijer Viktor Orban.
Kompromis koji su postigli čelnici Europske unije predviđa da se, na zahtjev Mađarske, najprije spriječi transport ruske nafte morskim putem. Transport ruske nafte postojećim naftovodima zasad ostaje moguć. Mađarska će tako i dalje moći uvoziti rusku naftu preko naftovoda Družba.
“Stradat će ekonomija zemalja koje donose odluku”
No na stranu aspekt Mađarske i Orbana, ovim potezom svakako se dosta toga mijenja. Podsjetimo tako na jučerašnje riječi energetskog stručnjaka Davora Šterna da ne vidi to kao neku pobjedu jer će stradati ekonomija zemalja koje su donijele tu odluku.
“Meni je to potpuno nesuvisla odluka, uvijek bih bio protiv toga. Međutim, politika je jedno, struka je drugo, gospodarstvo treće, a život ljudi ono što je najvažnije”, rekao je on.
“Porast će cijene derivata, doći će do veće inflacije, ekonomija će posustati još više i bojim se da ta odluka neće donijeti dobre posljedice za Hrvatsku, kao ni za druge zemlje EU”, rekao je on.
Ivan Brodić: Logično je što je Orban izboksao najbolje moguće uvjete za Mađarsku
Na ovu temu smo popričali s urednikom portala Energypress Ivanom Brodićem. Odmah nam govori kako je ovdje teško zauzimati stav.
“Još od vremena Jomkipurskoga rata, energenti, na moju žalost kao ekonomskog liberala, nisu samo tržišna kategorija, već vrlo često produžetak ili pak zamjena za oružanu silu. U tom smislu valja promatrati i ovaj krug sankcija, kao odgovor EU na agresiju Putina i njegove elite na suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. I u tom je smislu ovo očekivano.
Međutim, očekivani su i otpori zemalja koje su na bilo koji način ovisne o ruskim energentima, u prvom redu sada govorimo o nafti. Zbog toga je logično što je Viktor Orban izboksao najbolje moguće uvjete za Mađarsku, u smislu odsustva sankcija za naftu iz naftovoda Družba.
Ostaje za vidjeti može li Mađarska postati hub za izvoz derivata iz ruske nafte dalje prema zapadu. Na zapadu se kunu da neće kupovati takve proizvode, no interes je često slađi od ideologije.
“EU se 2014. trebala početi pripremati na ovaj scenarij”
Naime, energenti kroz cjevovode su zbog dugoročnih ugovora i zbog troška prijevoza jeftiniji nego li energenti koji se dopremaju drugim putevima.
Mađarsko je gospodarstvo izrazito ovisno o ruskoj nafti i zbog toga nije niti trebalo očekivati vrstu solidarnosti kakvu zazivaju neke zemlje koje ipak nisu toliko ovisne ili one zemlje koje su promijenile politiku zbog osjećaja krivnje ili povijesne opterećenosti neopravdanim ratovima.
U sličnom je položaju i Slovačka, dok Grčka još uvijek lobira protiv dijela sankcija koje bi njenom brodarskom sektoru zabranile prevoziti rusku naftu izvan Unije jer grčki je BDP značajno izložen brodarskom sektoru”, naveo je.
Govori kako je zamjerka što se Europska unija nije 2014. godine, nakon aneksije Krima, počela pripremati za ovakav scenarij, “kao jedan od mogućih, premda iz ondašnje perspektive ne racionalno vjerojatan”.
“Bio je to brak iz računa”
“U tom smislu, mi smo u Europi, ali i oni u Rusiji, deficitarni infrastrukturom za pravce trgovine koji nisu okrenuti u smjeru Europa-Rusija. Bio je to brak iz računa.
Na istočnim velikim bušotinama postizala se niska cijena proizvodnje ugljikovodika, a Europa je u toj računici izrazito lukrativno tržište koje je, premda uvijek razmjerno tehnološki razvijeno, ovisno o uvozu sirovina (zato iz Europe i dolaze najmoćnije kolonijalne sile prošlosti).
A izgradnja infrastrukture posao je koji traje, nekoliko godina u Europi, a u Rusiji (prema Kini i Indiji kao mnogoljudnim tržištima) i cijelo desetljeće, zbog konfiguracije terena i geopolitičkih rizika”, dodaje.
“Hrvatska? Janaf bi mogao zaraditi”
Rekao je kako je za Hrvatsku ova odluka ambivalentna.
“S jedne strane daje na važnosti našem infrastrukturnom operateru Janafu koji sadašnjim kapacitetima može zadovoljiti uvoz nafte za cijelu regiju i Mađarsku, a nekom budućom investicijom i proširiti tržište na sjever prema Poljskoj te, naravno, fino zaraditi.
S druge strane tu je pitanje naših rafinerija koje su prilagođene na tešku naftu, što je slučaj i s mađarskima, pa bi tu trebalo dodatno investirati u prilagodbe na naftu koja dolazi u Janafova skladišta, poput kazahstanske, azerbajdžanske, alžirske, a u budućnosti izgledno iranske i libijske nafte.
Također, Hrvatska je, kao i sve zemlje koje će primjenjivati embargo, sada izložena isključivo burzovnom formiranju cijena jer mediteransko tržište, dakle prosjek cijena derivata u velikim mediteranskim lukama, nekoliko dana kasni za cijenama na naftnim burzama. Burze uvijek reagiraju na geopolitičke događaje jer burzovni ulagači ulažu temeljem očekivanja.
Još ako se obistine naznake raspada saveza naftnog kartela OPEC-a i Rusije, nisam optimist glede stanja na tržištima, barem ne u kratkom roku”, rekao je, a piše index.hr
Centralna.ba
