No, Io ima atmosferu vrlo niske gustoće, zbog čega bi bilo kakvi vjetrovi trebali biti preslabi za nastanak dina. Stoga su znanstvenici osmislili i testirali novi model kako bi se zrnca pijeska mogla kretati i stvarati dine.
Koristili su snimke svemirske letjelice Galileo, koja je oko Jupitera kružila od 1989. do 2003. godine. Temeljem tih podataka nastale su prve detaljne mape mjeseca koji su u Jupiterovoj orbiti.
Također je otkriveno kako su okruženja u kojima je moguće pronaći dine puno raznovrsnija od beskrajnih pješčanih krajobraza kakvih ima na Zemlji.
Drugi najmanji od četiri velika galilejanska mjeseca (ostali su Ganimed, Europa i Kalisto) vulkanski je najaktivnije nebesko tijelo u Sunčevom sustavu. Erupcije kakve bilježi Io višestruko su veće od bilo kojih na Zemlji.
Smatra se kako je njegova površina mješavina tekuće i krute lave, uz čestu pojavu snijega od sumpor-dioksida. Zbog toga se vjeruje kako se njegova površina stalno obnavlja.
No, istraživanje je simuliralo djelovanje sila na pojedino zrno bazalta ili mraza. Pokazalo se kako mogu formirati velike dine. Stoga bi grebeni vidljivi na Iu mogli, u stvari, biti pješčane dine. Pretpostavlja se kako bi ispod površine Ia mogao biti ocean magme.
Letjelica Juno će ga snimiti ponovno iz daljine u prosincu ove godine, da bi mu se približila na samo 1500 kilometara u prosincu iduće i veljači 2024. godine, piše Forbes.
