Video kojeg je nedavno izbacila ESA povezuje 56 odvojenih slika koje su tijekom petnaestominutnog preleta pokraj planeta snimile tri kamere niske rezolucije. Prva je slika snimljena na udaljenosti od 920 kilometara a posljednja na 6.099 kilometara od površine.
S obzirom da je sonda Merkuru prišla s noćne strane, letjelica nije mogla snimiti planet u trenu bliskog preleta, no ostali su instrumenti montirani na dva orbitera izvršili zadatak mjerenja solarnog vjetra u blizini letjelice. Solarni vjetar je tijek nabijenih čestica koje izbacuje Sunce te koji putuju cijelim Sunčevim sustavm, uzrokujući svemirsko vrijeme na Zemlji i ostalim planetima.
Dva orbitera putuju kroz svemir montirani na modul za transport, što znači da su im kamere visoke rezolucije skrivene te se ne smiju otkrivati tijekom putovanja.
Najnovije slike prikazuju brojne geološke značajke poput kratera, vulkanskih dolina i tektonskih pukotina. Jedan od snimljenih kratera je Caloris Planitia, najveći udarni krater na Merkuru i jedan od najvećih u cijelom sustavu – njegov je promjer 1.550 kilometara, a visina 100 kilometara. Usporedbe radi, znanstvenici procjenjuju da je asteroid Chicxulub koji je bio odgovoran za izumiranje dinosaura imao promjer od samo 10 kilometara.
BepiColombo je tek druga misija u povijesti koja će ući u Merkurovu orbitu. Razlog zbog kojeg do danas nismo poslali više sondi u orbitu najbližeg planeta Suncu je njegova nepristupačnost. Slanje sondi i letjelica u unutarnji dio sustava pod neprestanom je opasnošću koju predstavlja sunčeva gravitacija, što znači da su inženjeri morali mapirati dug i vijugav put koji letjelicu vodi pored nekoliko nebeskih tijela s ciljem postupnog usporavanja.
