Blizu vrha podvodne planine zapadno od Srednjeatlantskog grebena, nazubljeni krajolik tornjeva uzdiže se iz mraka. Njihovi kremasti karbonatni zidovi i stupovi izgledaju sablasno plavi ovako osvjetljeni daljinski upravljanim vozila poslanim u istraživanje. Njihova visina varira od sićušnih nakupina pa sve do velikog monolita visokog 60 metara. Ovo je Izgubljeni grad.
Otkriven je od strane znanstvenika 2000. godine, više od 700 metara ispod površine, Hidrotermalno polje Izgubljenog grada najdugovječnije je poznato ventilacijsko okruženje u oceanu. Nikada nije pronađeno ništa slično. Najmanje 120 000 godina, a možda i dulje, uzdignuti plašt u ovom dijelu svijeta reagirao je s morskom vodom i ispuštao vodik, metan i druge otopljene plinove u ocean. U pukotinama i pukotinama otvora polja, ugljikovodici hrane nove mikrobne zajednice čak i bez prisutnosti kisika.
Dimnjaci koji izbacuju plinove temperature do 40 °C dom su obilju puževa i rakova. Veće životinje kao što su rakovi, škampi, morski ježinci i jegulje su rijetke, ali još uvijek prisutne. Unatoč ekstremnoj prirodi okoliša, čini se da vrvi životom, a istraživači smatraju da je vrijedan naše pažnje i zaštite. Dok druga hidrotermalna polja poput ovog vjerojatno postoje i drugdje u svjetskim oceanima, ovo je jedino koje su daljinski upravljana vozila do sada uspjela pronaći. Ugljikovodici proizvedeni iz otvora Izgubljenog grada nisu nastali iz atmosferskog ugljičnog dioksida ili sunčeve svjetlosti, već kemijskim reakcijama na dubokom morskom dnu. Budući da su ugljikovodici građevni blokovi života, to ostavlja otvorenom mogućnost da je život nastao u staništu poput ovog. I ne samo na našem planetu. “Ovo je primjer vrste ekosustava koji bi mogao biti aktivan na Enceladusu ili Europi upravo ove sekunde”, rekao je mikrobiolog William Brazelton za The Smithsonian 2018., govoreći o satelitima Saturna i Jupitera, prenosi Science Alert.
Mogao bi biti razoren?
“A možda i Mars u prošlosti.” Za razliku od podvodnih vulkanskih otvora zvanih crni pušači, koji su također imenovani kao moguće prvo stanište, ekosustav Izgubljenog grada ne ovisi o toplini magme. Crni pušači proizvode uglavnom minerale bogate željezom i sumporom, dok dimnjaci Izgubljenog grada proizvode do 100 puta više vodika i metana. Kalcitni otvori Izgubljenog grada također su puno, puno veći od crnih pušača, što sugerira da su bili aktivni dulje.
Najviši od monolita nazvan je Posejdon, po grčkom bogu mora, a proteže se više od 60 metara uvis. Sjeveroistočno od tornja je litica s kratkim naletima aktivnosti. Istraživači sa Sveučilišta u Washingtonu opisali su otvore koji ispuštaju tekućinu da izgledaju kao da plaču, i opisali su ih kao “nakupine delikatnih, višekrakih karbonatnih izraslina koje se pružaju prema van poput prstiju okrenutih ruku”. Nažalost, znanstvenici nisu jedini koje mami taj neobičan teren. Godine 2018. godine objavljeno je da je Poljska dobila prava na miniranje dubokog mora oko Izgubljenog grada. Iako u samom termalnom polju nema dragocjenih resursa za iskopavanje, uništavanje okolice grada moglo bi imati neželjene posljedice.
Svi oblaci ili ispusti, izazvani rudarenjem, mogli bi lako preplaviti ovo izvanredno stanište, upozoravaju znanstvenici. Neki stručnjaci stoga pozivaju da se Izgubljeni grad uvrsti na popis svjetske baštine kako bi se zaštitilo čudo prirode prije nego što bude prekasno. Desecima tisuća godina Izgubljeni grad stoji kao dokaz postojanosti života. Bilo bi baš kao da ga mi uništimo.
