Sandru Afriku sreli smo u Frankfurtu. Bila je, kao i uvijek, vedra, nasmijana i naravno prelijepa. Na našu molbu za razgovor, rado je pristala, pa smo je prvo upitali kako je provodila vrijeme izolacije i koliko ju je to pogodilo.
-Bilo mi je zaista veoma, veoma teško što nisam mogla da radim, kao uostalom i svi ostali. Ali, opet, sa druge strane, provela sam veoma mnogo vremena sa porodicom što godinama nisam mogla zbog silnih obaveza i nastupa. Pa je opet to zatvaranje imalo i tu neku ljepšu stranu.
Na društvenim mrežama reklamirali ste raznorazne proizvode, firme…, da li se od toga moglo lijepo zaraditi?
-Iskreno ne, i to ne može da se poredi sa nastupima. Ja sam neko ko radi non-stop, redaju se nastup za nastupom i jednostavno to ne može da se zamjeni sa tim nikako. Ali, to sam koristila čisto onako da mi ne bude dosadno, da to neko vrijeme koje sam provodila u izolaciji, provodim malo zabavnije.
Da li ste tokom nerada počeli da trošite ušteđevinu u nedostaku priliva novca od nastupa?
-Iskreno, ja sam svoju ušteđevinu već odavno počela da trošim, odnosno uložila sam u nešto sasvim drugo i to malo prije početka svjetske pandemije. Bukvalno sam sav ušteđeni novac uložila u zgradu koja se gradila u Šapcu, a koja je već i gotova. Sve što sam štekala uložila sam u tu pametnu stvar i na kraju se ispostavilo da mi je to bila investicija života. Tu ima 13 stanova i svi oni su već rasprodani.
Gdje vidite sebe u budućnosti, kao pjevačica ili kao poslovna žena?
-Definitivno sebe vidim kao pjevačicu, to je moj život i ove godine je 15 godina da sam na estradi. Ali isto tako mislim da treba da razmišljam i o budućnosti i da sav taj novac koji zaradim pametno uložim.
Rekli ste da ste 15 godina na estradi. Kada ste se prvi put pojavili u javnosti kao plesačica Mileta Kitića, da li ste pomislili da će te postati regionalna zvijezda?
-Ne, zaista ne, tada sam bila veoma, veoma mlada. Imala sam nekih 17 godina, nisam razmišljala o tome i šta bi da budem u budućnosti kada porastem. Sve je išlo nekako samo od sebe. Na nagovor mog tadašnjeg dečka i menadžera, a koji mi je danas samo menadžer, ja sam uradila prvu pjesmu „Afrika“, a po kojoj sam i dobila nadimak. Zahvaljujući toj pjesmi Marine Tucaković ja sam danas tu gdje jesam.
Rekli ste bivši bivči dečko, a sadašnji menadžer. Kako to funkcioniše?
-Vjerujte mi, odlično. Nakon ljubavi ostali smo dobri prijatelji i još bolji poslovni partneri. I on je sa mnom u toj investiciji izgradnje zgrade i prodaje stanova. Jednostavno, vjerujemo jedno drugom. Napravili smo zajedno jednu ovu našu malu mašineriju i jedno bez drugog jednostavno ne funkcionišemo.
Kao mlada djevojka upali ste u „baru punu krokodila“. O Vama se pisalo svašta, koliko Vas sve to koštalo nerava, života, suza, plača…?
-U početku mi je bilo veoma teško i niko nije htio da me prihvati što sam ja tu. Jednostavno, pomoći nije bilo ni od koga. Bukvalno sam se sama borila sa Mikišom mojim tadašnjim dečkom i menadžerom. Novinari su nas toliko mučili i pisali svašta o nama, ali vremenom sa se navikla na sve to, i danas što god da se napiše ne može da me poremti.
Dugo vremena ste neprikosnoveni na estradi, a sada je došla jedna mlada Tea Tairović i pomrsila vam račune?
-Pa, ja nisam više među mlađima ha, ha, ha, već spadam u ove starije. U aprilu punim 34 godine, sazrela sam kao osoba, kao žena. Meni ona uopšte ne smeta, nisam bila nikada ni na koga ljubomorna, zavidna, za sve ima mjesta. Ja sam jako, jako ostvarena u svom poslu, mnogo sam radila i zaradila. Nema potrebe da budem ljubomorna i zavidna, a i zbog čega? Nema potrebe da budem skromna, kada je sve tako kako kažem, neka se sada dokazuju svi ti neostvareni. Ja se ni u početku nisam kačila za neke raznorazne kolege, nisam bila u tom fazonu, karijeru sam gradila kroz samu sebe. A, danas se neki kače za mene da bi se ostvarili. Uvijek sam gledala sebe i svoju karijeru.
Ima li nešto što ipak priželjkujete?
-Da ima, a to je da postanem majka. U nekom određenom periodu bi voljela da postanem majka.
Dijete u braku ili bez braka?
-Ako dragi Bog bude htio da bude van braka, onda je to tako. Ali bi naravno gledala da se udam i da budem ostvareno i porodično. Taj princ se još nije pojavio, ali u blizini je.
Nova pjesma?
-Moja nova pjesma zove se „Pun mjesec“ i Saša Nikolić je autor iste. Po prvi put sarađujemo, a ja sam poznata da volim da šaram. Naravno tim koji dobija ne treba mjenjati, ali sa novim pjesmama svako te vidi na neki drugačiji način. Za koji dan je premijera pjesme, uz koju ide i spot i mislim da će to biti opet neka nova Sandra Afrika.
Da li postoji neka pjesma koju ste odbili, a ona postala hit?
-Naravno da je bilo, i to više njih. Jedna od njih je od Slađe Alegro “Afrika“. Šaran je tu pjesmu pisao za mene, inspirisan sa mnom. Tri mjeseca me jurio da pristanem, ja sam je čula, slušala je, pa rekoh neću da se ponavljam jer se zove „Afrika“, pomislit će ljudi, evo je opet pjeva o Africi. A, umijem ja tako da odbijem pjesme koje kasnije postanu hitovi ha, ha, ha.
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
