Do izbora su ostala još četiri dana, a već prije početka predizborne kampanje u političkom svijetu u FBiH stvorena su dva bloka.
Jedan vode SDP, NiP i NS kao stranke Trojke. Uz njih je još bar osam stranaka koje zajedničkim snagama žele u Predsjedništvo BiH postaviti Denisa Bećirovića.
S druge strane tu je blok koji vodi SDA. U tom bloku naprvu SDA je sama, međutim, njemu pripada i Demokratska fronta Željka Komšića.
Zanimljiv odnos
Upravo je odnos ove dvije stranke u predizbornoj kampanji izuzetno zanimljiv.
Iako je jasno da su SDA i DF u koaliciji i da će najvjerovatnije to i ostati ukoliko budu u mogućnosti da formiraju vlast, lideri ove dvije stranke – Bakir Izetbegović i Željko Komšić – ponašaju se kao da jedan od drugog ne ovise, kao da se ne poznaju.
Tako je zanimljivo kako se Izetbegović i Komšić nikad u javnosti ne pojavljuju zajedno, osim na mjestima gdje je pozvano više ljude no i tu se trude da ne nastana neka zajednička fotografija.
Nije poznato ni da su njih dvojica održali neki sastanak na kojem su razgovaralo o radu koalicije SDA-DF.
Na predizbornim skupovima jedan drugog ne spominju, niti se hvale niti kude.
No, uprkos tome jasno je da se radi o možda najčvršćoj koaliciji koju mediji naklonjeni SDA predstavljaju kao najprirodnije i jedino rješenje za opstanak države.
Trzavice unutar Trojke vidljive su svako malo, prepucavanja, prijetnje smjenom, zakulisne radnje vidljive su kod partnera koji dijele vlast u Kantonu Sarajevo no uprkos tome uspijevaju proći kroz sve probleme. Ipak, upitno je da li će i kako nastaviti raditi nakon izbora, dok je svima jasno da su SDA i DF nerazdvojni.
A odnos u kojem se ne pojavljuju niti se međusobno spominju u suštini odgovara i Izetbegoviću, ali i Komšiću.
Izetbegović je u vrlo nezavidnom položaju jer su protiv njega udružilo 11 stranaka i svaki glas mu je bitan. Hvaljenjem Komšića, Izetbegović bi riskirao da poneki glas ode upravo Komšiću, a taj luksuz nema.
Niti hvali, niti kritizira
S druge strane, to što Izetbegović ne spominje Komšića odgovara mu jer je svjestan da mu koalicija sa SDA odnosi glasove.
Komšić je nakon rušenje Šestorke i vlasti u KS doživio faktički raspad stranke, a egzodus je uspio spriječiti posljednjih mjeseci kritizirajući Christiana Schmidta zbog Izbornog zakona.
Ukoliko bi stapanje DF-a u SDA bilo previše vidljivo i potencirano, Komšić zna da bi mu to faktički ugasilo projekt kojim su uglavnom razočarani brojni ljevičari.
Zbog toga Komšić niti hvali, ali niti i kritizira SDA. Tako je ostalo nezabilježeno da je Komšić reagirao na najavu Izetbegovića da kao predsjedavajuću Vijeća ministara vidi HDZ-ovu Jelku Miličević.
To znači, da ni Komšić nema ništa protiv da se ponovo formira koalicija SDA-DF-HDZ. S istim onim HDZ-om kojeg Komšić, s pravom, optužuje da provodi retrogradne, UZP-ovske politike.
