U posljednje vrijeme, kod nas i u cijeloj regiji, zapravo svijetu, sve češći su slučajevi vršnjačkog nasilja. Mladi postaju sve brutalniji, a o ovom problemu se govori tek kada se dodgodi neka tragedija, nakon nekog vremena svi se opet vrate svakodnevnim problemima. Slijedi vrijeme ekskurzija, a pred roditeljima još jedna velika briga.
Izleti, druženja, ekskurzije, sportski kampovi – prva pomisao lijep provod i lijepo iskustvo. Međutim, danas, sve češće, dogodi se gorko iskustvo..Prepirke, svađe pa mirenja, sve je to dio odrastanja i sazrijevanja. Nije to nikakva novost, ali novost je što djeca i mladi postaju sve nasilniji, a svoj bijes ispoljavaju na sve brutalnije načine, pri čemu posljedice mogu biti nepopravljive.
Generalno mladi su iz nekog razloga puni bijesa. Da li je u pitanju porodica, da li je u pitanju sistem, školstvo ne znam, ali vjerujem da će u budućnosti kroz osvešćivanje da se riješi ovaj problem, bar u malom procentu, kaže Rada Mićić iz Omladinske organizacije “Vizija mladih”, Bijeljina.
Starije generacije, koje su preko svojih leđa preturile mnogo životnih nedaća, kažu u njihovoj mladosti nije bilo takvih brutalnosti. Mnogo se radilo, borilo da se zaradi neki dinar, a danas mladi hoće sve na dlanu, zbog čega se nerijetko prepuštaju porocima.
Dok stariji iznose kritike na račun mladih, stručnjaci imaju objašnjenje:
U suštini ova mladež danas je posljedica svih naših trauma koje smo mi imali posljednjih decenija, tako da je rad na tome da se što više bavimo svojom psihom. Mentalno zdravlje je jako važno. Ne bih ja rekla da su oni bijesni, nego su oni proizvod svega što nam je i sistem ili bilo šta nekako ponudilo, kaže psiholog Aleksandra Radanović.
Šta očekivati? Hoćete da očekujete da djeca slušaju operu, da čitaju Crnjanskog, da se bave nekim ozbiljnim radnjama kada im se prosto kroz sistem vrijednosti i oblik ponašanja servira nasilje, kroz muziku, filmska ostvarenja. Djeca nemaju tu neku trpeljivost, neko smirenje ili da se sklone iz konflikta. Ja cijenim da će toga biti i u budućnosti mnogo više, kaže sociolog Vladimir Vasić.
Prvi stub odbrane je obitelj u kojoj bi djeca trebala biti poučena ključnim vrijednostima. Već pri prvom odvajanju od roditelja, pokažu, što to ustvari nose iz kuće.
Porodica je temelj. Mi ne možemo graditi sad neku kuću mnogo čvrstu ako nemamo jasan temelj. Negdje roditelj najveći funkciju ima do sedme godine, ne znam koliko su toga roditelji svjesni. Vrlo često u pubertetu u srednjoj školi roditelji krenu da se bave vaspitanjem. To je kasno, kaže psiholog Aleksandra Radanović.
U svakom problemu, pa tako i ovom ključna je prevencija, a ona kreće od najranijeg uzrasta. Temelje postavlja obitelj, a nadogranju predškolske i školske ustanove. Kad se dogodi posljedica kasno je, jer bolje je spriječiti nego liječiti.
Izvor:BN
