Danijel Popović, ime koje je zauvek ostavilo trag na muzičkoj sceni nekadašnje Jugoslavije i postalo upamćeno po najboljem plasmanu na takmičenju za pjesmu Evrovizije sve do kasnih osamdesetih godina, i danas može da se pohvali statusom velike zvijezde čije visine će rijetko ko moći da postigne.
Muzički talenat, nije došao slučajno već je rezultat gena koje vuče od strane majke Belgijanke, pijanistkinje, koja je u njega usadila ogromnu ljubav prema muzici koja ne jenjava ni danas.
Sedamdesetih godina u tadašnjem Titogradu, sedamnaestogodišnji Daniel počeo je sa učešćima na raznim festivalima i to sa autorskim kompozicijama, sve do onog najznačajnijeg – Jugovizije 1983. godine sa pjesmom ”Džuli”.
-Toliko sam bio popularan da su mi dječica dolazila na vrata kuće na Trešnjevci da pitaju jedem li i spavam li ja uopšte, Vjerovatno sam im djelovao pomalo nestvarno, okružen svim tim novinarima i fotoreporterima i praćen, najčešće velikim brojem obožavateljki. Onda mi je to bilo simpatično i pomalo neshvatljivo. Danas mogu razumjeti kako sam izgledao u očima te djece. Poslije Evrovizije gostovao sam na televizijskim i radio stanicama po cijeloj Evropi, a nažalost, u zemlji koju sam predstavljao nisam nikada održao ni jedan solistički koncert, ni u Podgorici ni u Zagrebu, ni u Beogradu.
-Još bih želio istaknuti jednu činjenicu. Mnogima sam pomagao, pozajmljivao novac, mnogo novca…kad god su imali priliku, potkradali su me, a nikada nikoga nisam želio tužiti. Ni pomislio nisam na tu mogućnost, jer sam bio u uvjerenju, da se sve može riješiti dijalogom. Postoje li takvi ljudi? Postoje. Mnogo ih je. Eto ja sam jedan od mnogih koji su pribijani na stub srama, a da pritom nisu nikome ništa skrivili. Mnogo je ponuda dolazilo sa raznih strana, od Nešvila, preko Norveške, Njemačke ali sam se ja ipak odlučio da ni jednu od njih ne prihvatim. Valjda sam tada, nošen krilima mladosti, na život gledao kroz ružičaste naočale – kaže Danijel.
– Dvadeset svojih albuma i ne znam ni sam koliko pjesama rađenih za druge. Moje pjesme su poput moje djece. Album koji sam snimio te 2014. godine, a koji je posljednji moj objavljen CD nosi naziv “Fantazija”. Na njega sam izuzetno ponosan a prije svega iz razloga što sam od početka do kraja sve radio sam. Kompletan sam autor.
-Pjesma ”Džuli” je moja lična karta i na to sam ponosan. Naravno da ne živim od stare slave. Možda će zvučati neskromno, ali sam zaista veoma vrijedan, moglo bi se reći radoholik. Radim pjesme za druge, sviram tamo gdje me pozovu, pišem memoare, volim se baviti uređivanjem automobila, radim sa drvetom, volim šetati, posmatrati ptice, čitam, brinem o kućnim ljubimcima – objašnjava Danijel.
Piše: N. N.
