Ako niste ljekar u akušerstvu, ginekologiji ili pedijatriji, vjerovatno nikada ranije niste ni čuli za fundalni pritisak. Pritisak fundusa je jednostavna akušerska tehnika koju ljekari, babicej često koriste tokom druge faze porođaja.
Tehnika fundalnog pritiska se izvodi ručnim guranjem ili primjenom konstantnog pritiska nadolje rukama na vrhu maternice žene. Iako se pritisak fundusa obično koristi u porođajnim salama, to je kontroverzna metoda. Nikada nije bilo pouzdanih dokaza koji bi pokazali da tehnika zaista funkcioniše. Štaviše, upotreba pritiska fundusa u određenim situacijama zapravo može izazvati komplikacije i povredu bebe, kako prenosi Birth Injury Help Center.
Šta je fundalni pritisak
Fundalni pritisak je formalni medicinski izraz za veoma osnovnu tehniku koju medicinski stručnjaci obično koriste da bi olakšali vaginalni ili prirodni porođaj.
Pritisak fundusa jednostavno znači ručno pritiskanje ili guranje nadolje na vrhu maternice majke. Pritisak fundusa tokom porođaja se također naziva nježno potpomognuto guranje. Pritisak fundusa je vrlo uobičajena tehnika koja se obično radi tokom druge faze porođaja, piše Yumama.
Primjena ručnog pritiska za ubrzavanje vaginalnog porođaja je tehnika koja postoji još od 19. stoljeća. Tehnika je dobila ime po njemačkom ginekologu Samjuelu Kristeleru, koji ju je razvio 1867. godine kao način da se beba brže pomjeri kroz porođajni kanal tokom teškog vaginalnog porođaja ili drugih hitnih situacija u drugoj fazi porođaja, kako prenosi Brown and Barron. Ostala je prihvaćena akušerska praksa i trenutno se na neki način koristi u otprilike 80 posto svih vaginalnih porođaja.
Da li pritisak na fundus pomaže
Iako je pritisak na fundus i dalje dobro prihvaćena akušerska praksa, nedavno je postao kontroverzan. Mnogi akušeri ginekolozi snažno preporučuju rutinsku upotrebu pritiska na fundus, dok su drugi u potpunosti osudili ovu praksu. Urađeno je nekoliko istraživačkih studija kako bi se procijenilo da li upotreba pritiska na fundus zaista pomaže da se ubrza druga faza porođaja. Nijedna od ovih studija nije uspjela da ustanovi bilo kakvu jasnu korist od upotrebe pritiska na dno. Konkretno, nekoliko studija nije pronašlo razliku u trajanju druge faze rađanja, za porođaje u kojima je korišten fundalni pritisak u odnosu na one u kojima nije korišten fundalni pritisak. Trenutno je opći konsenzus da jednostavno ne znamo da li pritisak na fundus zaista pomaže ubrzanju rađanja ili ne.
Koji su rizici pritiska na fundus
Dok su dokazi o prednostima pritiska na dno neubjedljivi, postoji dosta dokaza koji pokazuju da primjena pritiska na dno može dovesti do različitih komplikacija pri porođaju. Guranje stomaka majke tokom porođaja vještački povećava količinu pritiska maternice. Pod određenim okolnostima ovo povećanje pritiska može izazvati značajne probleme.
Istraživanje je ubjedljivo povezalo upotrebu pritiska na dno maternice s najmanje 3 glavne komplikacije porođaja:
Razderotine perineuma – nastaju kada se koža i meko tkivo između majčine vagine i anusa pocijepaju tokom porođaja. Razderotine perineuma dolaze u nekoliko stepena ozbiljnosti. Većina su površne razderotine koje zacjeljuju same od sebe bez liječenja. Teže razderotine perineuma mogu biti veoma ozbiljne i izazvati dugoročne posljedice po majku. Upotreba fundalnog pritiska značajno povećava rizik od težih (3. i 4. stepena ) perinealnih laceracija.
Ruptura maternice – podrazumijeva da se zid maternice zapravo raspada u nekom trenutku tokom porođaja. Ovo je jedna od najopasnijih komplikacija koje mogu nastati tokom porođaja. Kada se zid maternice pocijepa, beba je pod neposrednom prijetnjom od nedostatka kisika i hitan carski rez mora da se uradi odmah. Primjena pritiska na dno je povezana sa povećanom stopom rupture maternice.
Inverzija materice: akutna inverzija maternice je veoma rijetka komplikacija porođaja koja se javlja kada se maternica majke okrene naopako (djelimično ili potpuno) nakon što beba izađe. Inverzija maternice može izazvati smrt majke od unutrašnjeg krvarenja i šoka. Neki istraživači su povezali pritisak na fundus sa povećanim rizikom od ove rijetke komplikacije.
Fundalni pritisak i distocija ramena
Distocija ramena je potencijalno ozbiljna komplikacija porođaja koja se javlja kada se bebino rame (ili ramena) zaglavi iza majčine karlične kosti, sprečavajući bebu da uđe u porođajni kanal. Kada se pojavi distocija ramena, beba ostaje opasno zaglavljena sa glavom u porođajnom kanalu. Ljekari moraju brzo pomjeriti rame i isporučiti bebu kako bi izbjegli nedostatak kisika.
Ljekari i medicinske sestre rijetko traže saglasnost za korištenje pritiska na dno. Facebook
Primjena fundalnog pritiska se ponekad koristi u kombinaciji sa drugim akušerskim tehnikama kao odgovor na distociju ramena. Ovo, međutim, može biti problematično, jer dodatna sila nadolje usljed pritiska fundusa može gurnuti bebino rame još jače uz majčinu karlicu. Ova vrsta sile može slomiti bebinu ključnu kost ili oštetiti mrežu nerava na dnu vrata koja se naziva brahijalni pleksus. Povrede brahijalnog pleksusa izazivaju trajnu povredu porođaja koja se naziva Erbova paraliza.
U suprotnosti s medicinskim uputstvima širom svijeta
Iako je Kristelerov manevar star i postao široko praktikovan širom svijeta, na kraju je postao predmet mnogih kontroverzi. Mnogi medicinski stručnjaci obeshrabruju njegovu upotrebu, a neka mjesta su je potpuno zabranila zbog navodnih rizika koje predstavlja za majku i bebu. Slomljene kosti i rupture organa su samo neki od tih rizika.
Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje upotrebu Kristelerovog manevra. Upotreba pritiska na dno je zabranjena u Ujedinjenom Kraljevstvu i generalno je ne preporučuju mnoge medicinske ustanove i praktičari u Sjedinjenim Državama. Uprkos tome, mnogi praktičari i dalje redovno koriste ovu tehniku tokom procesa porođaja u SAD i inozemstvu, posebno u Evropi.
Evropa je poznata po tome što održava mnoge zastarjele i opasne prakse porođaja. AP otkriva da se pritisak na fundus koristi u 22 posto porođaja u Francuskoj, dok su ljekari, medicinske sestre i babice u zemljama poput Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Italije, Portugala, Rumunije i Španije prijavile da se manevar koristi sedmično, ako ne svakodnevno na poslu.
Rizik korištenja pritiska na dno pri porođaju
Fundalni pritisak se previše koristi i nedovoljno proučava. Studija o pritisku na fundus iz 2017. objavljena u Cochrane Revievs otkrila je da nema dovoljno informacija da bi se u potpunosti podržale prednosti ili štetni efekti tehnike. Na kraju, studija zaključuje da ne postoje dokazi koji bi podržali njegovu upotrebu u drugoj fazi porođaja.
Druge studije i anegdotske informacije ukazuju na vrlo jasne i zabrinjavajuće rizike korištenja pritiska na fundus u porođajnom odelju. Rizici su porođajne povrede za majku i bebu. Jedan od najzabrinjavajućih je rizik od avulzije mišića levator ani ili kidanja glavnog mišića karličnog dna od stidne kosti. Ova povreda može dovesti do slabosti mišića koja može dovesti do inkontinencije ili organa koji padaju iz svog normalnog položaja i vire u vaginu (stanje poznato kao prolaps karličnih organa).
Lista povreda i komplikacija pri porođaju zbog pritiska
Povrede majke:
– Oštećeni ili rupturirani organi
– Prolaps karlice
– Teški bol u stomaku
– Slomljene kosti kao što je prijelom rebara
– Vaginalne razderotine (perinealne suze)
– Urinarna ili fekalna inkontinencija
– Bolan spolni odnos (dispareunija)
– Nemogućnost mokrenja nakon porođaj (postpartalna retencija urina)
– Druge komplikacije karličnog dna
Povreda pri rođenju novorođenčeta:
– Zaglavljivanje ramena iza stidne kosti majke (distocija ramena)
– Oštećenje nerava
– Oštećeni krvni sudovi, što dovodi do krvarenja
– Fetalna acidoza (velike količine kiseline koja se nakuplja u krvi)
– Odvajanje placente, što može dovesti do nedostatka kisika
– Bilo koja od ovih povreda može dovesti do drugih teških komplikacija i stanja.
Ljekari i medicinske sestre rijetko traže saglasnost za korištenje pritiska na dno. Neki pružaoci medicinske njege vjeruju da je to rutinska procedura tokom porođaja. Oni ga koriste bez prethodnog razgovora s majkom o tome i mogu ignorirati molbe majke da prestanu. Upotreba tehnike se rijetko navodi u medicinskoj dokumentaciji pacijenata, što otežava njenu pojavu. Dalje, nedostatak izvještavanja bi mogao da ukaže na svijest medicinskih stručnjaka o rizicima i tabu prirodi njegove upotrebe.
