FTD je neuobičajeni podtip demencije koji pogađa otprilike jednog od svakih 20 pacijenata s demencijom, prema Dementia UK. To je “skupni izraz za skupinu demencija koje uglavnom pogađaju frontalne i temporalne režnjeve mozga, odgovorne za osobnost, ponašanje, jezik i govor.”
Za razliku od drugih oblika demencije, njezine rane faze ne moraju uvijek biti obilježene gubitkom pamćenja ili slabljenjem koncentracije. Umjesto toga, jedan od simptoma bihevioralne varijante frontotemporalne demencije (bvFTD) je “opsesivno ili ponavljajuće ponašanje”, a to se može proširiti i na hranu.
“Frontotemporalna demencija povezana je s širokim spektrom abnormalnih ponašanja u ishrani, kao što su hiperfagija, fiksacija na jednu vrstu hrane, pa čak i gutanje neživih predmeta”, prema istraživanju. Osobe s ovim stanjem mogu odbiti jesti bilo što osim jedne namirnice. Također, mogu jesti neprehrambene predmete i krasti hranu s tanjura drugih ljudi.
“Ova su ponašanja problematična, naravno, društveno, ali i s obzirom na zdravlje pacijenata jer su skloni debljanju. Međutim, neki ljudi mogu i gubiti na težini jer jedu uzak izbor hrane na opsesivan način”, objasnila je istraživačica uključena u studiju, Marilena Aiello, za HuffPost.
Aiello tvrdi da podrijetlo neobičnih ponašanja vezanih uz hranu kod frontotemporalne demencije vjerojatno proizlazi iz različitih faktora.
Iako podrijetlo promjena u prehrambenim navikama kod FTD-a nije u potpunosti jasno, istraživači sugeriraju da bi promjene u autonomnom živčanom sustavu i oštećenje hipotalamusa mogli imati ulogu.
“Oštećenje hipotalamusa može uzrokovati gubitak inhibicijskih signala, što rezultira ponašanjima kao što je prejedanje”, pojasnila je istraživačica.
Ipak, hiperfiksacija na hranu i jedenje nejestivih predmeta nije specifična za FTD. Aiello kaže da su to “abnormalnosti koje mogu biti prisutne, iako različitog intenziteta, kod zdravih osoba s nepravilnim prehrambenim navikama”.
Ostali znakovi frontotemporalne demencije uključuju:
Promjene osobnosti i ponašanja: neprikladno ili impulzivno djelovanje, zanemarivanje osobne higijene, prejedanje ili gubitak motivacije.
Jezični problemi: sporo govorenje, teškoće pri izgovaranju riječi, slaganje riječi u krivom redoslijedu ili nepravilna upotreba riječi.
Problemi s mentalnim sposobnostima: lako se omesti, teško je planirati i organizirati.
Problemi s pamćenjem: obično se javljaju tek kasnije, za razliku od uobičajenih oblika demencije, poput Alzheimerove bolesti.
Fizički problemi: spori ili ukočeni pokreti, gubitak kontrole nad mjehurom ili crijevima (obično tek kasnije), slabost mišića ili poteškoće s gutanjem.
Ako sumnjamo da mi ili naša voljena osoba imamo demenciju, važno je što prije razgovarati s liječnikom opće prakse. prneosi n1
