U muzici postoji nepisano pravilo u koji su stali pjevači sa dugoročnom popularnošću, oni koji su dobri toliko da su ostvarili nebrojene hitove, ali i oni koji su realizirali hit pjesmu, opstali na muzičkoj sceni, ali hit više nisu imali.
To je slučaj sa jugoslovenskom zvijezdom Jasnom Zlokić koja je imala hit 1984. godine „Skitnica“. Ona je nastavila karijeru, sjajan je vokal ali pjesmu težine poput te od Rajka Dujmića nikada nije ponovila. Takav je slučaj sa Mirjanom Beširević i njene pjesme iz 1986. godine „Ne idi, zlato moje“. I Neca Falk, crvenokosa Slovenka je 1981. zapalila s pjesmom „Banen“ i onda nestala. Pjesma sa Beogradskog proleća 1976. godine „Počnimo ljubav iz početka“ je Beti Đorđević učinila popularnom pjevačicom.
A popularnost sa pjesmom „Topla zima, plava žena“ sa Ilidžanskog festivala dobio je i Sejo Pitić 1981. godine. Uz to i vrtoglave prodajne tiraže, popularnost ali takvog hita više ne. Hit poput pjesme „Ove noći jedna žena mirno spava“ iz 1975. godine pomogla je Zlatku Pejakoviću da postane jugoslovenska zvijezda. A on hita poput navedenog više nije imao“. Vrhunska pjevačica Radojka Šverko koja je i danas aktuelna nikada nije snimila više hit kao što je pjesma „Kud plovi ovaj brod“ iz 1970. godine koji je naprvio Esad Arnautalić.
Ni Snježana Komar nije ponovila popularnost hita „Momak smeđe kose“ iz 1981. godine. Ni Esad Plavi nije ponovio „Šeherzadu“, kao ni Ferid Avdić „Dijane“. Sejo Kalač, izvanredni vokal, će ostati, čini se, na “Bišćanki“, bar što se tiče popularnosti pjesama.
A što se tiče bar bivše države čini se da je “neko“ bio zadužen za pjevačku sreću, pa su tako i nastajali veliki pjevači. A današnji te „sreće“ nemaju, nego uživaju u osrednjoj karijeri sa sezonskim hitovima.
Dž. H. M.
