Đoganije smo sreli na jednom od njihov nastupa u dijaspori – u njemačkom gradu Duisburgu. I Đole i Vesna bili su raspoloženi za razgovora, ali Đole je ipak glavnu riječ prepustio Vesni.
-Život nam se ponovno vraća u neku novu normalu. A, ove protekle dvije godine provela sam u opštem haosu od muke, jer su mi nedostajala putovanja, nastupi, moj posao, publika, odnosno taj način života, počela sam taj neki digitalni život da živim. Bila sam barem tim putem prisutna u domovima ljudi koji me vole i prate moj rad – rekla nam je Vesna na početku razgovora.
Da li ste to vrijeme iskoristili da razmišljate o vlastitom životu?
-Ne, a to je iz razloga što ja inače intezivno razmišljam o životu. Meni nisu bile potrebne te dvije godine nerada da bih o tome razmišljala. U suštini sam veoma zahvalna, skromna i nikada nisam išla na patetiku, jer nikoga od nas na Balkanu život nije mazio. Nismo rođeni sa nekim zlatnim kašičicama, posebno ne ja, pa da kažem, baš me briga i idem opušteno kroz život. Meni nije bila potrebna korona da me podsjeti na to, da budem zadovoljna, skromna, sretna, i da u tim nekim sitnicama uživam i tražim vlastito ispunjenje. U suštini mi je samo dalo vremena da imam više obaveza kod kuće.
S obzirom da ste Vi i Đole bili tokom korone 24 sata zajedno, kako se to odrazilo na vaš zajednički život, da li ste jedno drugom išli na nerve?
-Ne, to nikako. Mi i kada smo u tim vremenima zajedno bili, jednostavno smo „hvatali krivine“, nismo bili u klasičnom zatvaranju. Živimo u naselju koje je malo uvučeno, pa nismo bili kontrolirani. U to vrijeme je i moj pas bio živ, a koji je bio jako bolestan, pa sam morala svaka dva do tri sata da šetam sa njim. Tako da sam svaku moguću „krivinu“ hvatala da izađem vani. Izlazili smo i zajedno da se prošetamo, popijemo kafu… Mi živimo, putujemo zajedno, nismo na različitim poslovima, tako da smo i prije korone živjeli 24 sata zajedno. Imamo dvoje djece, pa bila je ta online nastava… Nakon izvjesnog vremena shvatila sam da tako više ne možemo da funkcionišemo. Rekla sam Đoletu da nije u hotelu i da mora da se uključi i kućanske poslove. Svako od nas je imao svoje obaveze, raspored rada i sve se onda posložilo i odlično funkcionisalo.
Vi ste jedna od rijetkih javnih ličnosti koja ne krije svoj prijašnji život. Živjeli ste jako siromašno, čak ste spavali i ispod mosta…Zbog čega ste tako javno ogoljeli Vaš prijašnji život?
-To mi nije bila namjera, ali mi je drago što je javnost to lijepo prihvatila. Ja sam taj video snimila kao reakciju na jednu provokaciju. Njihova namjera je bila da me uvrijede i ponize, a onda sam ja odlučila da im pokažem da se ne stidim i ne krijem od ničega što je vezano za moj život. Ja sam ponosna na to i da to ne treba da remeti ni mene, niti bilo koga drugog. Svi mi krećemo sa dna, pa se onda razvijamo do maksimuma. Ljudi su shvatili da sam normalna i žena iz naroda. Živjela sam tu gdje sam živjela, bila sam siromašna, ali me to nije spriječilo, niti sam tražila izgovore za neke moje uspjehe ili neuspjehe. To je bila moja najveća životna lekcija.
Kako odgajate Vašu djecu?
-Volim svoju djecu bezgranično, ali sam kao majka jako stroga. Trudim se da ih uputim u život na jedan sasvim drugi način, u kontekstu da budu normalni, skromni, da je važno da se oni ostvare u onome što budu željeli. Da naša komunikacija uvijek bude iskrena i prijateljska.
Po ponašanju pomalo odskačete od te neke estradne scene, posebno beogradske?
-Posebna jesam na neki način. Dragi Bog me nagradio tim nekim talentom, a kojeg je publika očigledno prepoznala i na tome sam im jako zahvalna. Ali to je samo jedan posto, a sve ostalo je trud, rad, odricanje… Ja se ne uklapam ni u šta, niti u tu moju generaciju, niti u tu neku mlađu generaciju. Niti pušim, niti se kockam, ne drogiram se niti teškim niti lakim drogama, ne opijam se. Sportista sam, pijem samo vodu, osjećam se kao neki mali vanzemaljac. Svi ostali se nekako pozvezde kao pokondirene tikve, ali ja sam ovakva kakva jesam i ne znam drugačije.
Da li postoji neki trač ili natpis u novinama koji Vas je baš povrijedio?
-Ne, ne postoji, a iz razloga što sam ja odmah od samog početka bila dočekana „na nož“. U startu sam razmišljala da je to sve novinarski posao, da to što pišu nisam ja. Dočekali su me sa predrasudom, mržnjom, netolerancijom, ali kada su se opustili, raskravili, kada su se svi ostvarili shvatili su da nisam sve to što su pisali ili pričali. Dakle sve to mene dotiče, kako tada tako i danas.
Prije izvjesnog vremena pisalo se o Đoletovoj aferi sa nekom starijom ženom. Kako ste reagovali na to?
-Pa, kada sam sve to pročitala, rekla sam sama sebi, pa pustite čovjeka da se malo opusti, neka radi šta hoće ha, ha, ha… U suštini njihova ideja je bila da se skrene pažnja sa nekih tada političkih dešavanja u zemlji, trebala im je jaka faca, a sve oko Đoganija je zanimljivo. Đole i ja smo sve to fer i korektno riješili, i evo nas zajedno, nikad sretniji i radosniji. Svaki put kada digitalnim medijima padne popularnost povampire neku staru stvar. Manipulacija medija je jedna fantastična igra.
Na kraju smo Đoleta upitali šta grupa Đogani priprema novo njenim fanovima?
-Do sada niko nije snimio trio pjesmu, bili su dueti, ali tako nešto nije bilo. Sa našom popularnom pjevačicom narodne muzike Ćanom, koja je po meni jedna od najboljih vokala na našim prostorima, a sa nama će da bude i Ivan Kurtić. To će biti jedna pjesma, a druga je namjenska za svadbe.
Ko je glavni u kuhinji?
-Ja sam glavna, ali usuštini ne volim da kuham. A Đole kao i svaki klasični Balkanac voli da gleda odnosno čita recepte, pa mi kaže kako bi bilo super da mu to spremim za ručak ili večeru…
Šta ga nervira na tebi?
-Njega nervira što volim mnogo da spavam i što sam spora, ali to je njegov doživljaj. Ja mislim da sam superaktivna i to što nosim čarape kada spavam i to mi treba. Ali, to me apsolutno ne dotiče, a mene nervira kada on jede i gricka mnogo je glasan ha, ha, ha…
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
