Grupa „Zlatni dječaci“ su izvodili rok i beat muziku. Premda za njih kažu kako su kopirali stranu muziku i da nisu bili originalni, uprkos tome oni su bili prepoznatljivi i popularni.
Vježbali u školi
Sinonim za profesionalizam važili su ovi fini i talentirani momci. Krasila ih je suptilnost, za razliku od ostalih rokera. Utemeljitelji novog muzičkog pravca na jugoslovenskoj muzičkoj sceni. Izdvojili su se kao elitistička muzička grupa. VIS „Zlatni dječaci“ su bili skupina zaljubljenika u muziku, a činili su ih drugari iz školskih klupa.
Sa svojim improviziranim gitarama i starim bubnjevima vježbali su u stanu. Prvi naziv benda je bio „The Tigers“. Nešto kasnije 1962. godine oni počinju vježbati u školskim prostorima.
Žive svirke započinju članovi Borko Kacl, Boba Stefanović, Vojin Brajević, Predrag Lukušić i Dušan Banović. Muzicirali su na Vračaru igranke i čajanke. Postaju omiljeni među publikom. Njihov imidž – žute košulje sa logom ZD, pa žuti bubnjevi plijenili su poglede tadašnjih tinejdžera a onda ušli u zlatno-crna odijela od lamea, zasvirali u gradskom beogradskom Podrumu i Domu sindikata.
Njihov nastup se poredio sa strujnim udarom, ispisivale su tadašnje naslovnice u štampi. Te 1964. godine postali su jedan od najpopularnijih bendova. Uprkos popularnosti nisu imali otvoren put na radio stanice. Stoga, počinju odrađivati klasičnu muziku i tako dobivaju otvoren put na do radio talasa.
Njihova muzika stiže i do Holandije, štampa ih tamošnja diskografija „Fontana“ 1965. godine. Na naslovnici su ih predstavili kao „Golden boys“. Ploča je nosila numere „Labudovo jezero“, „Nabuko“, „Humoreska“ i „Dunavski valovi“. Jugoslovenska diskografija Jugoton izdaje album za domaće tržište. Netom stižu i obrade pjesama „Čudna djevojka“, „Napušten dom“ sa kojima ostvaruju vrtoglav prodajni tiraž te 1966. godine.
200 hiljada primjeraka
Singlica sa pjesmama Luja Armostronga „Sam“, „Samo ti“, „Ne želim kraj“ prodata je u tiražu od sto hiljada primjeraka, što je bilo nepojmljivo za to doba. U Englesku odlaze i nastupaju pred 1.500 posjetitelja na „Batlinskampu“ i Shareline klubu. Muziciraju obradu hita „Jovo, Jovanke“ i oduševljavaju publiku. I Mikija Jevremovića prate u numerama „18 žutih ruža“, „Kuća izlazećeg sunca“ i „Oprosti ljubavi“. Taj album je prodat u 200 hiljada primjeraka.
Iz benda odlazi Boba Stefanović u svoj blistavi muzički put, a preminuo je 2015. godine. Davidović odlazi u Francusku gdje se i dalje bavi muzikom i snima, Brajović odlazi u SAD gdje svoj muzički put i utiske objedinjuje u knjizi „Album“. Ostali članovi su nastavili sa muziciranjem a lider benda Velibor Borko Kacl je svirao u „Korni grupi“. Na njegovo mjesto u tom bendu došao je Josip Boček jer je Borko penzionisan. Te kobne 1984. godine Borko je izgubio život u saobraćajnom udesu.
Premda rasformirani davne 1967. godine „Zlatni dječaci“ su sa svojih originalnih snimaka dobili CD. Naime, digitalna tehnika je sa starih, izgrebanih ploča uspjela izvući što je više moguće. Objavljen je kao uspomena na Borka Kacla 2010. godine. „Zlatni dječaci“ su sa svoje četiri ploče uspjeli dostići platinasti tiraž.
Radio Luxemburg
VIS „Zlatni dječaci“ su jedini bivši jugoslovenski bend čije su se pjesme „vrtile“ na talasima vodeće evropske stanice u to vrijeme Radio Luxemburg.
Direktor gimnazije dao ime bendu
Internacionalni šahovski majstor i novinar-voditelj Nikola Karaklajić je posjetio 14. beogradsku gimnaziju i onako, uzgred, upitao direktora kako slušaju učenici a on je odgovorio „to su zlatni dječaci“. Otuda i naziv bendu. A ujedno Nikola je bio čovjek koji im je otvorio put do Holandije i Engleske.
Muzika za film
Pored svirki, učešće na festivalima, nagradama, pravili su i muziku 1967. godine za film „Were to after the rain“, autora Vladana Sljepčevića. Muziku iz pomenutog filma dodatno je štampao na vinilu „Jugoton“.
Piše: Jasna DURIĆ
The post ZVIJEZDE IZ SEHAR VIS „ZLATNI DJEČACI“: Suptilni rokeri appeared first on Express.
