Preko puta Polynesije podignuto je naselje za smještaj ljetnih sezonaca Plave Lagune, gdje smo dan nakon tragičnog događaja, ispred najstarijeg objekta kolokvijalno zvanog Bijafra, zatekli snuždenu grupu radnika, još uvijek u nevjerici i šoku zbog gubitka kolegice, prenosi Glas Istre.
Daju informacije na kapaljku. Znaju da se vraćala ranije iz poslijepodnevne smjene, oko 16.30 sati, kroz šumarak, pa se spuštala na brzu cestu koju oni svi prelaze uobičajeno do svojih odredišta, radnog mjesta ili svog smještajnog naselja. Tu su još odavna neki njihovi prethodnici probili žičanu ogradu i prečacem hodaju tamo-amo.
“Tu relaciju prelazimo svakodnevno u više navrata jer nam je pješački prijelaz koji vodi do Polynesije udaljen nekih 150 metara. Tamo je ulica najšira i strepimo hoće li nas netko pokupiti na zebri u punoj brzini. Osim toga, krenemo li tim putem, do posla imamo gotovo pola sata više za hodati pa svi idemo prečacem preko šumarka”, govore sagovornici objašnjavajući zašto izbjegavaju taj pješački prijelaz.
Tvrde da upravo ispred te zebre na ravnini vozila ubrzavaju i onda naprosto kao na auto pisti lete do prvih naselja, Zambratije ili Stella Marisa.
“Primijetili smo da nigdje na spomenutom dijelu ceste nema nijednog prometnog znaka ograničenja brzine, ležećih policajaca ili nadzornih kamera”, upozoravaju.
O kolegici znaju vrlo malo jer je tek prije dvije sedmice stigla iz BiH, ali nas upućuju da prošećemo iza Bijafre, do naselja montažnih kućica u kojima je bila smještena.
Tu nailazimo na radnike koji sjede u krugu naselja. Vlada tišina, a omara koja lebdi zrakom pomiješana s tugom još više steže u grlu. Suznih očiju i s podočnjacima tugaljivo nam prepričavaju detalje o nesreći i samoj žrtvi.
“Ovo joj je bila prva radna sezona u Umagu. Došla je na nagovor kolegice iz sjeverne Bosne. U Bosni je kruh zarađivala čuvanjem starijih i nemoćnih osoba, a budući da ima troje djece odlučila se za odlazak na more, sezonski rad”, ispričala nam je kolegica stradale 52-godišnjakinje. prneosi “Novi“.
