Stari fenomen, nova pošast
Fenomen binauralnih ritmova u literaturi je prvi put spomenut još sredinom 19. stoljeća. No, zahvaljujući lakoći s kojom ljudi sada mogu vrtjeti psihodelične zvukove sastavljene od sukobljenih frekvencija i dijeliti ih na internetu, binauralni ritmovi postaju sve popularniji oblik umjetnosti.
Teoretski se smatra da binauralni ritmovi izazivaju promjene u mozgu, zahvaljujući načinu na koji naš senzorni sustav tumači različite niske frekvencije kada se unose zasebno u svako uho. Slušate li, na primjer, u jednom uhu ton od 400 herca, a u drugom onaj od 440, vaš će ga mozak protumačiti kao jedan, kao zujanje od 40 herca koje se nalazi negdje unutar glave.
Ova interpretacija zahtijeva više od naše periferne slušne mašinerije; ona koristi kompleks moždanog debla zakopanog duboko u našim glavama, potičući neurone da se sinkroniziraju u valne obrasce povezane s opuštanjem.
Metoda liječenja
Znanstvenici i ne znaju baš puno o korištenju binauralnih ritmova u svrhu drogiranja. Ovo je bilo prvo veliko istraživanje koje je ukazalo na globalnu raširenost fenomena.
“Fenomen binauralnih ritmova dovodi u pitanje cjelokupnu definiciju droga i lijekova općenito. Možda lijek ne mora biti tvar koju konzumirate, već može imati veze s time kako neka aktivnost utječe na vaš mozak”, kaže Barratt koja vjeruje kako bi se binauralni ritmovi mogli koristiti kao terapijska metoda, kao nadopuna pa čak i zamjena za tradicionalne oblike liječenja.
