Kako bismo rasvijetlili detalje oko sustava koji koristi Studentski centar za naplatu subvencionirane prehrane poslali smo upit i Hrvatskoj narodnoj banci iz kojeg proizlazi kako WeaPay obzirom da obavlja uslugu u ograničenoj mreži to smije raditi.
Iz HNB-a su na upit ICTbusiness.info poručili kako tvrtka Wea Pay nije društvo koje ima odobrenje za pružanje platnih usluga i/ili izdavanje elektroničkog novca, a s tim u vezi, upućujemo na popis pružatelja platnih usluga i izdavatelja elektroničkog novca kojima je Hrvatska narodna banka izdala odobrenje (Registar pružatelja platnih usluga i izdavatelja elektroničnog novca), javno objavljen na internetskoj stranici Hrvatske narodne banke na sljedećoj poveznici.
„Propisi kojima je u Republici Hrvatskoj uređeno pružanje platnih usluga i izdavanje elektroničkog novca su Zakon o platnom prometu (“Narodne novine”, br. 66/2018.) i Zakon o elektroničkom novcu (“Narodne novine”, br. 64/2018.). Tim propisima su u hrvatsko zakonodavstvo prenesene odredbe EU propisa kojima se u državama Europske unije jedinstveno uređuju navedene usluge (Direktiva (EU) 2015/2366 o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i Direktiva 2009/110/EZ o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac)“, objašnjavaju na upit iz HNB-a.
Zakonom o platnom prometu uređene su platne usluge (čl. 4.), tko može biti pružatelj platnih usluga (čl. 7.), a također je uređeno i koje se aktivnosti ne smatraju platnim uslugama i za čije pružanje nije potrebno odobrenje nadležnog tijela (čl. 5.). Između ostalog, takve usluge su i usluge (iz čl. 5. t. 11.) koje se temelje na platnim instrumentima koji se mogu upotrebljavati samo ograničeno i koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:
a) omogućuju imatelju stjecanje robe ili usluga samo u prostorijama izdavatelja ili unutar ograničene mreže pružatelja usluga u okviru izravnoga trgovačkog ugovora s profesionalnim izdavateljem
b) mogu se upotrebljavati samo za stjecanje vrlo ograničenog izbora robe ili usluga.
„Isto tako, Zakonom o elektroničkom novcu je uređen elektronički novac i njegovi izdavatelji (čl. 5.), a također je uređeno i što se ne smatra elektroničkim novcem (čl. 4.), odnosno da se elektroničkim novcem ne smatra novčana vrijednost pohranjena na instrumentima koji se mogu upotrebljavati samo ograničeno i koji također ispunjavaju jedan od gore navedena dva uvjeta (čl. 4. t. 1.). Poslovni model koji bi uključivao i prijenos novčane vrijednosti koja se ne smatra elektroničkim novcem između dva korisnika usluge s isključivom namjenom potrošnje u ograničenoj mreži trgovca – primatelja plaćanja, ne bi se mogao smatrati platnom uslugom ili uslugom povezanom uz izdavanje elektroničkog novca“, zaključuju iz HNB-a.
