Astronauti boravkom u svemiru gube desetljeća vrijednu koštanu masu, koju mnogi ne oporave ni nakon godinu dana provedenih na Zemlji, otkrili su istraživači, upozoravajući da bi to moglo biti „velika briga“ za buduće misije na Mars.
Uistinu, tako nešto može dovesti do problema opasnih po život i zato je ovo istraživanje vrijedno, usmjerit će pažnju na problem pa možda stignu rješenja.
Naime, prethodna istraživanja su pokazala da astronauti gube između jedan i dva posto gustoće kostiju za svaki mjesec proveden u svemiru, budući da nedostatak gravitacije smanjuje pritisak s njihovih nogu kada je u pitanju stajanje i hodanje.
Kako bi saznali kako se astronauti oporavljaju nakon što im se noge vrate na Zemlju, nova studija skenirala je zapešća i gležnjeve 17 astronauta prije, tijekom i nakon boravka na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS).
Gustoća kostiju koju su izgubili astronauti bila je jednaka količini koju bi izgubili u nekoliko desetljeća da su se vratili na Zemlju, rekao je koautor studije dr. Steven Boyd s kanadskog Sveučilišta Calgary i direktor instituta McCaig za zdravlje kostiju i zglobova.
Istraživači su otkrili da se gustoća potkoljenice devetero astronauta nije u potpunosti oporavila ni nakon godinu dana na Zemlji – i još im je nedostajala koštana masa vrijedna otprilike jedno desetljeće.
Astronauti koji su išli u najduže misije, koje su trajale od četiri do sedam mjeseci na ISS-u, najsporije su se oporavljali. Nije poznato ni dolazi li do pogoršanja situacije s vremenom.
Studija modeliranja iz 2020. predvidjela je da će tijekom trogodišnjeg svemirskog leta na Mars 33 posto astronauta biti izloženo riziku od osteoporoze.
Guillemette Gauquelin-Koch, voditeljica istraživanja medicine u francuskoj svemirskoj agenciji CNES, rekla je da je bestežinsko stanje u svemiru “najdrastičnija fizička neaktivnost koja postoji”.
“Čak i uz dva sata bavljenja sportom dnevno, to je kao da ste ostala 22 sata prikovani za krevet”, kazala je Gauquelin-Koch.
Ipak, neke su vježbe bolje za zadržavanje koštane mase od drugih, pokazalo je istraživanje, predlažući više teških vježbi za donji dio tijela u budućnosti.
Ali astronauti, koji su uglavnom bili u formi i u svojim četrdesetima, nisu bili skloni primjećivati drastičan gubitak koštane mase. No, istiće se da je zemaljski ekvivalent, osteoporoza, poznata kao “tiha bolest”.
Kanadski astronaut Robert Thirsk, koji je najviše vremena proveo u svemiru, rekao je da su se njemu kosti i mišići najduže oporavljali nakon svemirskog leta.
“Ali u roku od jednog dana nakon slijetanja, ponovno sam se osjećao ugodno kao Zemljanin”, izjavio je Thirsk i time zapravo ponudio optimizam.
