Prošle je godine prvi put u povijesti svijet proizveo 10 posto ukupne električne energije koristeći samo energiju vjetra i sunca. Točnije 10,3 posto, 1 posto više nego godinu prije. Ember, britanski think-tank za energiju, utvrdio je to svojom godišnjom analizom izvora energije u 209 svjetskih zemalja. Ukupna je baza podataka o energiji kojom raspolaže Ember velika, pokriva razdoblje od 2000. do 2020. godine, a 2021. popisu je dodano još 75 zemalja pa se tako pokrilo ukupno 93 posto svjetskih potreba za energijom.
Zapravo je rast potreba za energijom veći nego što je bio ikada, 2021. bilo je potrebno 1,414 TWh energije više u odnosu na 2020. a to je kao da svjetskoj mreži električne energije dodate jednu Indiju. U 2021. zabilježeno je povećanje potražnje za 5,4 posto što je najviše od 2010. godine. Dok su se zapadne zemlje mahom vraćale na pretpandemijske razine, pravi je porast nastupio u Aziji, ponajviše zbog snažnog ekonomskog rasta. U Kini je bio najizraženiji pa je 2021. zabilježena 13 posto veća potražnja za energijom nego 2019. Inače je Ember posvećen energetskoj tranziciji svijeta s ugljena na obnovljive izvore energije, kao što su vjetar i sunce.
U njihovoj se novoj studiji koju prenose globalni mediji poput BBC-ja navodi kako potrebe za energijom u svijetu rastu, i to vrlo pojačano nakon pandemije COVID-19. Vijetnam se iskazao Neki od izvora energije i energenata dosižu i povijesne razine kad je riječ o potrebama, a tu prednjači električna energija. No cijena tog dugoročnog trenda plaća se povećanom eksploatacijom ugljena što traje od 1985. godine. Zato je vijest o namirivanju potreba za električnom energijom iz obnovljivih izvora tim važnija, a pogotovo ako se podatku s početka pridodaju i ostali čisti izvori, pa iz toga proizlazi da iz takvih izvora dospijeva 38 posto svjetske električne energije.
Svakako valja istaknuti informaciju kako se udio sunca i vjetra u proizvodnji energije udvostručio od 2015. godine kada je potpisan Pariški sporazum. Ako kažemo da je najbrži prijelaz na te izvore energije ostvaren u Nizozemskoj i Australiji koje su i gospodarski vrlo razvijene države, svakako je zanimljivo da se među tri države s najbržim prijelazom na čiste izvore energije našao i Vijetnam. Ukupno je 50 zemalja u svijetu koje su lani ostvarivale više od desetine svojih potreba za energijom iz vjetra i sunca. Nizozemska, Australija i Vijetnam u tome su napravili najveći iskorak. – Nizozemska je izvrstan primjer zemlje na sjevernoj hemisferi koja je dokazala da nije važno samo to koliko u godini ima insolacije, već je vrlo važna i učinkovita energetska politika zemlje koja će napraviti veliku razliku kada je posrijedi korištenje Sunčeve energije, rekla je glasnogovornica Embera Hannah Broadbent za BBC. Vijetnam je u samo godinu dana uspio povećati korištenje električne energije za više od 300 posto. Dave Jones, direktor Embera, kaže da je u slučaju Vijetnama napravljen golem iskorak u solarnoj proizvodnji zahvaljujući sredstvima koja je pojedincima i tvrtkama isplaćivala vlada za proizvodnju električne energije. Foto: Frank Hoermann / SVEN SIMON The nuclear power plant Isar (abbreviation KKI), also nuclear power plant Isar/Ohu is located in Lower Bavaria, 14 kilometers downstream from Landshut in the area of the Essenbach.Kuehlturm market. –
To je potaknulo kućanstva i komunalne tvrtke na korištenje većih količina Sunčeve energije. Takva je politika rezultirala i smanjenjem proizvodnje ugljena i plina, rekao je. No, kako je već spomenuto u ovom tekstu, potrebe za električnom energijom rastu, konkretno su porasle 5 posto u prošloj godini, a 29 posto od tog porasta namireno je energijom dobivenom iz vjetra i solara. Sve je to, dakle, ohrabrujuće, no uz rekorde u korištenju vjetra i solara bilježimo i rekorde kad je riječ o ugljenu i emisijama, unatoč tome što ima zemalja poput Danske, koje danas dobivaju više od 50 posto svoje električne energije iz vjetra i sunca. Kako se u Emberovu izvještaju govori, u 2021. godini ipak je većina električne energije stigla iz elektrana na fosilna goriva, a 9 posto više struje stiglo je iz elektrana na ugljen, što je najbrže povećanje od 1985. godine. – Prošle godine svjedočili smo doista iznimno visokoj cijeni plina, a ugljen je postao jeftiniji od njega. U ovom trenutku su cijene plina diljem Europe i većeg dijela Azije 10 puta veće nego u isto doba prošle godine, a ugljen je triput skuplji, kaže Jones. Kako u Aziji raste potreba za energijom, tako raste i porast upotrebe energije dobivene iz ugljena, posebice u Kini i Indiji. To se ne odnosi na plin koji je porastao samo za 1 posto i to je izravna posljedica povećanja njegove cijene. Ohrabrujuće je, ipak, što su prirast energije dobivene od sunca te vjetra ipak bio veći, 23 odnosno 14 posto. I onda je to u kombinaciji više od 10 posto na svjetskoj razini, svi čisti izvori zajedno 38 posto, što je ipak više od struje dobivene iz elektrana na ugljen što je bilo 36 posto. U izvještaju se navodi da je sada moguće da se udjeli energije dobivene od sunca i vjetra povećavaju do godišnje razine 20 posto do 2030. godine čime bi se održao put ograničenja globalnog zatopljenja od 1,5 posto. Ti su izvori prosječno najjeftiniji izvor energije, a povećanjem njihova udjela raste i iskustvo integriranja takvih izvora u globalnu mrežu napajanja. I očito je da oni funkcioniraju, jer, podsjećamo, 50 zemalja ima već više od 10 posto udjela takvih izvora, a tri najuspješnije zemlje čak i prelaze 40 posto. Interesantno je i u kontekstu tekuće krize da vlade SAD-a, Njemačke, Velike Britanije i Kanade smatraju kako mogu u cijelosti prijeći na čiste izvore za desetljeće i pol. No, kako raste i ugljen, a lako je moguće da će nastaviti rasti dok se ne riješi situacija s ruskim plinom, puno više zemalja moralo bi pratiti ovaj primjer. – Vjetar i solari su stigli. Proces kojim će se preoblikovati postojeći energetski sustav započeo je. Ovog desetljeća mora ih se rasporediti svjetlosnom brzinom kako bi se preokrenulo povećanje globalnih emisija i ušlo u borbu s klimatskim promjenama, rekao je Dave Jones, direktor Embera, što je od njega i bilo za očekivati s obzirom na to da je ovaj think-tank i posvećen uvođenju izvora energije koji su se nekada smatrali alternativnim, a danas ih se smatra čistima. Postoji, međutim, jedan problem u energetskom sektoru zbog kojeg optimizam zbog većeg korištenja obnovljivih izvora pomalo splašnjava. A to je porast emisija CO2 do rekordnih razina, kako je utvrdio Ember. Emisije ugljičnog dioksida nadmašile su prijašnji rekord iz 2018. godine za tri posto. U 2021. godini one su narasle za 7 posto, odnosno za 778 milijuna tona, što je najveći porast u povijesti. Pri tome je zanimljiva činjenica da su u 2020. emisije pale 3 posto, no nakon prve pandemijske godine još su i narasle. – Iako emisije ugljena i električne energije dosižu još jedan najviši nivo u povijesti, postoje jasni znakovi da se ipak odvija globalna tranzicija električne energije. Mrežama se dodaje više izvora iz vjetra i sunca nego prije. I to ne samo u nekoliko zemalja, već u cijelom svijetu. Iz njih se sada može, što se i očekuje, osigurati većina čiste električne energije što je potrebno za postupno ukidanje svih izvora temeljenih na fosilnim gorivima, istodobno doprinoseći energetskoj sigurnosti. No uz trajno visoke cijene plina zbog rata u Ukrajini, postoji stvarna opasnost od ponovnog prelaska na ugljen, štoprijeti globalnom klimatskom cilju od 1,5 stupnjeva. Čistu električnu energiju sada treba izgraditi upravo u herojskim razmjerima. Lideri se tek suočavaju s izazovom koliko brzo trebaju prijeći na 100% čistu električnu energiju, kaže Jones. U svemu ima dosta jasne logike. Povećanje cijena ugljena i plina dovodi i do potrebe da se veliki gospodarski entiteti, bilo države bilo korporacije, okreću obnovljivim izvorima. Elektroenergetski sustavi moraju se okrenuti njima kako bi održali prihvatljivu i konkurentnu cijenu što dovodi do preokreta u svjetskoj ekonomiji. Međunarodna agencija za energiju zaključila je u svojem izvješću iz svibnja 2021. godine kako je upravo energetski sektor taj koji mora prijeći iz uloge najvećeg izvora emisija u ulogu prvog sektora koji će postići nulte emisije do 2040. godine. 50 zemalja iznad 10 posto Ubrzanje elektrifikacije u svijetu ima dvojaku ulogu, ometa energetski sektor da dođe do tog cilja, ali to povećanje ujedno znači okretanje čišćim izvorima energije, odnosno smanjenju emisija u drugim sektorima s velikim energetskim potrebama. Među mnogim analitičarima javlja se sumnja u obnovljive izvore koji imaju nedostataka u odnosu na one konvencionalne, dostupnost se često ističe kao potencijalni problem. Iako raste udio električne energije dobivene iz takvih izvora, korištenje vjetra poraslo je 14 posto, a sunca 23 posto u 2021., to je ipak sporije nego prošlog desetljeća kada su udjeli tih izvora rasli 20 posto godišnje.
Da bi se održao put prema cilju, a to je limitiranje globalnog zatopljenja na 1,5 stupnjeva Celzijevih, on bi, dakle, ponovno morao biti 20 posto. No, vjetar i sunce sada su četvrti najveći izvor električne energije u svijetu dok su prošle godine bili najbrže rastući. Ostali čisti izvori ili su pali u udjelu, poput vodika od kojeg se očekuje puno, ili su stagnirali, poput nuklearne energije. Na izvore energije temeljene na fosilnim gorivima i dalje otpada najveći udio, prošle godine on je bio 62 posto, najviše na ugljen, 36 posto, te na plin 22 posto. Pogledamo li malo detaljnije popis od 50 zemalja koje su prešle 10 posto udjela vjetra i sunca u svojoj energetskoj slagalici, uočit ćemo i neka iznenađenja.
Tu su uz već spomenute i one zemlje koje su ovu granicu prešle prvi put – Kina (11.2% 2021.), Japan (10.2%), Mongolija (10.6%), Argentina (10.4%), El Salvador (12.0%) ali i Mađarska (11.1%). Na tom je popisu i Vijetnam sa 10,7 posto, no istaknut je unutar tri zemlje s najbržom tranzicijom jer je ondje u iznimno kratkom roku taj udio utrostručen pokrivanjem gotovo cjelokupnog porasta potreba za energijom. Mi također odlično stojimo te smo u skupini zemalja s udjelom vjetra i sunca većim od 10 posto. Dapače, naš je udio prošle godine bio 14,54 posto što je prilično impresivno. Nije kao u razvijenijim europskim zemljama gdje se taj udio uglavnom kreće oko trećine, u Danskoj i iznad polovice, no daleko je veći u odnosu na susjedne zemlje, pa i zemlje središnje Europe. Osim Danske, zemlje s iznimno visokim udjelima solara i vjetra su Luksemburg s 43, ali i Urugvaj s 47 posto. Među kontinentima Europa prednjači kada je riječ o korištenju ovakvih izvora u energetske svrhe.
